Nikad kraja nevoljama s Boeingom 737MAX

Dvije godine je trajala zabrana prometa avionima Boeing 737MAX i tek prošlog studenog im je opet dopušten let. Od onda je američki proizvođač uspio isporučiti još preko 90 zrakoplova tog tipa, makar ih zbog pandemije i mnogo manje putnika kompanije trenutno ne trebaju. Tako se i isporuka svela tek na to da je većina tih aviona s jednog mjesta na čekanju došla na drugo mjesto gdje opet čekaju.

Ali sad opet oko četvrtina od petstotinjak zrakoplova tog tipa ne smije poletjeti nakon što je otkriven novi potencijalni problem kod električnog sustava. To je dovelo i da je zabranjena isporuka novih 737MAX, a sve to pokazuje i nervozu kod američke službe za sigurnost leta FAA i oštre standarde koje su tamo odlučili slijediti.

Jer i ta služba se prozivala zbog toga što je bila previše blagonaklona prema domaćem Boeingu i bez mnogo razmišljanja uopće dala dopuštenje za korištenje Boeinga 737MAX. Zato i FAA sad pažljivo traži nedostatke: tek što su se pojavili prvi nedostaci s elektrikom, početkom svibnja je otkrivena i korozija u dijelovima motora. Zapravo je to posljedica toga što avioni toliko dugo moraju stajati zbog pandemije i u normalnom korištenju te korozije vjerojatno ne bi bilo.

"Sitnica" do sitnice - i bit će gadno na 15.000 metra visine

Ali usprkos tome je državna služba smjesta izdala takozvani "naputak za sposobnost letenja" na adresu 24 zračna prijevoznika i vlasnika 158 aviona, gdje su ugrađeni ti motori, u kojem im se propisuje što sve moraju učiniti prije nego što im kontrola leta ikad dozvoli krenuti na pistu. Naravno da će sve to koštati - i novca i vremena.

Nije posve jasno koliko točno tih zrakoplova ima problema sa strujom: FAA u evidenciji vodi 109 aviona, upućeni izvori agenciji Reuters tvrde da ih ima možda i 300. A nije posve sigurno da će tim avionima biti dopušten let čak niti nakon što se provedu modifikacije.

Problem u proizvodnji s električnim uzemljenjem je prvi puta otkriven ovog travnja u jednoj rezervnoj jedinici za električnu opskrbu u kokpitu aviona koji su tek bili montirani. Kasnije je problem otkriven i u dva druga dijela zrakoplova, u kućištu kontrolne jedinice i na ploči s instrumentima pred pilotom. To može biti opasno, ali se može razmjerno brzo popraviti dodatnim kabelom uzemljenja.

Je li FAA doista "dobro" pogledala?

Ali tu se pojavilo drugo, mnogo neugodnije pitanje za službu FAA: prošlog studenog je šef te državne službe odobrio ponovno korištenje Boeinga 737MAX uz tvrdnju kako je to sad "najbolje pregledan putnički zrakoplov u povijesti" - a par mjeseci kasnije su otkriveni novi nedostaci.

Naravno, nije sporno kako novi nedostaci očito nemaju nikakve veze s problemom koji je izvorno spustio taj avion na zemlju - sa sustavom automatskog "trimanja" zrakoplova kako bi se povećala njegova sposobnost upravljanja (MCAS sustav). Ali posve zorno pokazuje kako je Boeing vrlo daleko od svojih slavnih dana i kako je kvaliteta proizvodnje mizerna. Ne samo tog modela: tu su i slučajevi zaboravljenih komada alata u krilima jednog 767 pa do elementarnih nedostataka u pogonu u Južnoj Karolini gdje se montira 787 Dreamliner.

Agencija Reuters, opet iz upućenog izvora otkriva i da je zapravo problem uzemljenja posljedica drugog načina proizvodnje, odnosno da se i rupe buše drugačije kako bi sve postalo brže - i jeftinije. Ed Pierson, poznati "zviždač" i bivši menadžer linije 737 je i pred Kongresom svjedočio kako u montažnoj hali "vlada kaos i disfunkcionalnost". On tvrdi kako je i u procesu ponovnog dopuštanja leta propuštena prilika bilo što bitno promijeniti u pogonu Boeinga u Rentonu kod Seattlea.

Sve je po starom u Boeingu

Postaja BBC citira Piersona tvrdnjom kako "nema nikakvog čuda da dolaze uvijek nova otkrića koja ukazuju na nedostatke u proizvodnji 737MAX." I drugi stručnjaci potvrđuju kako tehnički uzevši, stari i novi problemi nemaju ništa zajedničko, ali su svi posljedica iste kulture koja danas vlada Boeingom i koja je potpuno okrenuta samo dobiti i smanjenju troškova - bez obzira na kvalitetu, a onda i sigurnost.

To je zapravo bio i nalaz ureda za sigurnost i dio je nagodbe FAA i Boeinga početkom ove godineu sklopu koje je proizvođač zrakoplova osuđen na globu od 2,5 milijardi dolara. Uprava Boeinga se nakon toga hvalila kako će sad biti provedene "fundamentalne promjene" i kako su "odlučni povratiti povjerenje" mušterija, "letjele" su i neke glave odgovornih - ali očito krive. Jer "riba smrdi od glave" i stručnjaci tvrde kako se u Boeingu nije promijenilo gotovo ništa, a ne izgleda ni da hoće.

Jer škrtost i pohlepa su zapravo ugrađeni u čitav projekt Boeinga 737MAX. Ishodišni model, 737 koji je prvo isporučen Lufthansi 1968. godine se neko vrijeme čak mogao pohvaliti najpouzdanijim putničkim avionom na svijetu. Taj pouzdan avion je godinama bio hit Boeinga, ali naravno da je vremenom došlo doba za nešto novo. I u Boeingu se isprva razmišljalo stvoriti posve drugi model, ali je odlučena tek još jedna preinaka u 737MAX.

Bolje zabrana nego...

Treba razumjeti i logiku u zračnom putničkom prometu: piloti moraju imati i dozvolu za sasvim konkretan avion. Tako je i prijevoznicima odgovaralo da je to još uvijek Boeing 737 jer na tisuće pilota imaju dozvole za taj model - makar će pilot koji je letio na prvom 737 jedino naći vrata kokpita na istom mjestu i u 737MAX, sve ostalo je potpuno drugačije. On je neusporedivo duži, širih krila, mnogo snažniji, ali i gotovo dvostruko teži...

Zato zlokobno zvuči i principijelno odbijanje predsjednika uprave Boeinga Davida Calhouna kako će se 737 i dalje proizvoditi i kako će se "MAX i u sljedećem naraštaju odlično boriti s konkurencijom". Jedini koji se može radovati takvoj "racionalizaciji" Boeinga je njegov konkurent Airbus: doduše i njega pogađa pandemija, ali A320neo je mnogo noviji zrakoplov. A makar je 737 doživio mnoštvo promjena, još uvijek "vuče" i neke repove iz šezdesetih prošlog stoljeća: A320 se mnogo lakše može prilagoditi novim motorima nego 737.

Boeing je očito tvrdoglav u svojim poslovnim odlukama, ali uvijek iznova to mora plaćati zabranom leta modelu 737MAX. Kao putnici možemo tek reći: bolje i tako nego da se opet neki 737MAX mora srušiti kako bi se konačno poboljšala kvaliteta.