Tiho preuzimanje imovine Agrokomerca

Općinski sud u Velikoj Kladuši je 28. veljače donio odluku o prodaji nekretnine tvornice stočne hrane dioničkog društva Agrokomerc najpovoljnijem ponuđaču, tvrtki AC Food d.d. Velika Kladuša, za iznos od 3.053.000 konvertibilnih maraka. Za razliku od prošle godine, kada je sudska prodaja Prehrambene industrije ovog nekadašnjeg privrednog giganta iz Velike Kladuše danima bila top tema u bosanskohercegovačkim medijima, ovaj put je prodaja izuzetno vrijedne Tvornice stočne hrane i pripadajućeg joj zemljišta obavljena u medijskoj tišini.

"Vrijednost imovine, koja je na sudskoj dražbi prodana za nešto više od tri milijuna maraka, Ekonomski institut iz Sarajeva prije nekoliko godina procijenio je na 22 milijuna KM", tvrdi delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Mirvet Beganović. Izaslaničko pitanje u kojem od Vlade FBiH, koja je vlasnik Agrokomerca, te federalnog premijera i nadležnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva traži informacije o tome što se trenutno zbiva s imovinom Agrokomerca, Beganović je postavio početkom ožujka. Na odgovor još uvijek čeka.

Zato nisu čekali u tvrtki AC Food, koja je prema dostupnim podacima osnovana početkom veljače da bi već krajem istog mjeseca za tri milijuna maraka kupila imovinu Agrokomerca u sklopu koje se osim ogromnih skladišnih kapaciteta nalazi i nekoliko proizvodnih pogona te 84 dunuma (84.000 četvornih metara, op. ur.) građevinskog zemljišta. Na prijavljenoj adresi firme AC Food u Velikoj Kladuši nalazi se tek zaključana prazna prostorija s natpisom o imenu poduzeća i radnom vremenu. Vodeći europski provajder poslovnih i bonitetnih informacija u podacima o firmi AC Food navodi imena dvojice zastupnika ovog poduzeća. Jedan od njih je Rusmir Hrvić, predsjednik uprave AS Group, jedne od najvećih bh. grupacija s privatnim kapitalom. U velikokladuškim kuloarima već kruže glasine kako ova respektabilna grupacija ima namjeru preuzeti pogone Agrokomerca i pokrenuti proizvodnju.

Stvarna prodaja ili već viđen scenarij?

No, Beganović postavlja pitanje zašto se sve to radi u (polu)tajnosti, ukoliko su namjere novog vlasnika iskrene? "Vlada Federacije, ako je imala cilj pronaći strateškog partnera, trebala je raspisati javni poziv da svi transparentno znamo što je namjera i cilj kupca. Vjerojatno postoji mogućnost da imaju iskrenu namjeru, ali iskrena namjera na ovakvim temeljima? Nije transparentno, nije javno", sumnjičav je ovaj nekadašnji zaposlenik Agrokomerca, a danas potpredsjednik Skupštine Unsko-sanskog kantona i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Telefonski smo kontaktirali drugog ovlaštenog predstavnika firme AC Food Amira Hasanovića, koji nam je rekao da novac za kupovinu Tvornice stočne hrane još uvijek nije uplaćen, te da prije toga neće davati izjave za medije. Rok za uplatu istječe krajem ožujka. Tek tada će biti jasno prelazi li imovina Agrokomerca ovog puta stvarno u ruke najpovoljnijeg ponuđača na sudskoj prodaji ili će se dogoditi scenarij već viđen prošle godine.

Podsjetimo, u siječnju 2016. pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši na trećem ročištu za prodaju nekretnine Prehrambene industrije Agrokomerca, procijenjene vrijednosti preko 21 milijun maraka, nekretnina je prodana za 12 milijuna maraka firmi EIN Natural iz Sarajeva čiji je vlasnik poznati sarajevski biznismen Nihad Imamović. Par dana nakon ročišta Imamović je objavio da zbog primljenih prijetnji odustaje od kupovine Agrokomercove imovine. Nakon što je odustao i drugi najpovoljniji ponuđač, jedna od najvrjednijih nekretnina je pripala trećem - Razvojnoj banci Federacije BiH za nešto više od dva milijuna maraka, da bi, nekoliko mjeseci kasnije, Kantonalni sud u Bihaću usvojio žalbu tražitelja izvršenja te u potpunosti poništio ovu prodaju.

Radnici prodaju sudske presude

Ovih dana bivši i sadašnji radnici Agrokomerca, koji su izvršili uknjižbu hipoteke na Agrokomercovu "Prehrambenu industriju", prodaju svoje pravomoćne presude na teret firme zbog neisplaćenih plaća, na čije izvršenje čekaju već puno desetljeće. Kupac je firma AC Food, potvrđuje nam jedan od radnika koji je nedavno prodao svoju presudu.

"To je moj novac, moje plaće. Ja ne očekujem od ove države da će to ikad isplatiti. Kroz ovu cijelu priču, štrajkove i ostalo sam vidio da se to ne može ni na kakav drugi način dobiti, nego uzmi ono što ti se nudi", kaže u razgovoru za DW bivši radnik Agrokomerca, koji je zbog zaštite privatnih podataka želio ostati neimenovan. Otkriva nam da je od kupca dobio iznos od oko 80 posto glavnice presude i da je većina radnika s popisa od njih 75 pristala na prodaju svoje pravomoćne presude.

Delegat Beganović postavlja pitanje da li se na ovakav način prijenosa vrijednosnih papira plaća porez, odnosno da li je to legalan način za preuzimanje državne imovine. Iz Transparency Internationala BiH su nam rekli da nemaju iskustva s ovakvim slučajevima.

Samo u posljednje dvije godine putem sudskih presuda prodane su Agrokomercove nekretnine procijenjene vrijednosti od preko 34 milijuna maraka za gotovo šest puta manji iznos, stoji u jednom od izvještaja Uprave Agrokomerca. Sve se to dogodilo u razdoblju primjene posebnog Zakona o financijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH, koja je počela u prosincu 2014. s rokom primjene od tri godine.

Stečaj neminovan?

Mjere financijske konsolidacije u Agrokomercu usmjerene su na izmirenje ukupnog duga poduzeća u iznosu od preko 90 milijuna maraka prema više od dvije tisuće vjerovnika. No, dug ovog društva do početka 2016. ne da nije značajno smanjen, nego je čak i porastao za tri milijuna maraka, navodi se u izvještaju iz kolovoza prošle godine.

Protiv Agrokomerca je pokrenuto više od 150 sudskih izvršenja, te se kod nadležnih sudova vodi više od četiri tisuće sporova. Ukupne obveze poduzeća početkom prošle godine iznosile su preko 140 milijuna maraka, a više od 70 posto toga otpadalo je na obveze prema radnicima. Radnici su bili i najveći vjerovnik i u procesu financijske konsolidacije koja je ograničenog vremenskog trajanja i završava u prosincu ove godine. Vladinim odlukama o financijskoj konsolidaciji obuhvaćeno je 18 privrednih društava u državnom i privatnom vlasništvu s ukupnim dugom u postupku konsolidacije od preko 210 milijuna maraka, od čega se samo na Agrokomerc odnosi oko 43 posto ili 90 milijuna.

Zakonom je definirano da je u privrednim društvima koja nakon okončanja postupka financijske konsolidacije nisu stekla uvjete za redovno poslovanje, odgovorna osoba dužna hitno, a najduže u roku od 60 dana, pokrenuti stečajni postupak. Ukoliko do stečaja dođe, a čini se da je to neminovno, sva imovina koja se do tada ne proda kroz sudske presude i druge nagodbe s vjerovnicima, postat će dio ukupne stečajne mase. Financijski izvještaj ovog poduzeća od prije tri godine pokazuje da je tada Agrokomerc imao zemljište, građevinske objekte, postrojenja i opremu vrijednu oko 190 milijuna konvertibilnih maraka.