Može li Babo vratiti sjaj Velikoj Kladuši?

Više od tisuću simpatizera i članova Laburističke stranke dočekalo je Fikreta Abdića gromoglasnim aplauzom i ovacijama na promociji njegove knjige "Od heroja do ratnog zločinca i natrag", koja je održana u srijedu u sportskoj dvorani u Velikoj Kladuši. Autor knjige kaže da je u njoj po prvi put progovorio o događajima iz prošlosti o kojima je šutio dvadesetak godina.

Abdić je, po završetku promocije, održao kratku konferenciju za novinare, prekinuvši medijsku šutnju koja je trajala od 8. studenoga, kada je službeno stupio na dužnost načelnika Velike Kladuše. Nakon što je dugo najavljivana knjiga napokon i objavljena, njezin pisac se sada može u potpunosti posvetiti problemima koji more građane općine na čijem je čelu.

Ulice Velike Kladuše, koja je smještena na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine uz granicu s Hrvatskom, izgledom su daleko od blještavila i spektakla kojima je odisala promocija Abdićeve knjige. Ovih dana su, doduše, pune automobila austrijskih, slovenskih i njemačkih registracija. Ta se slika ponavlja svake godine u razdoblju zimskih praznika, kada se više od četiri tisuće Kladušana iz inozemstva sjati u svoj rodni kraj. Ljeti ih dođe i koja tisuća više, procjenjuju u Uredu za dijasporu Općine Velika Kladuša. Zbog dijaspore čak i dio općinske administracije radi subotom.

Svaki deseti Kladušanin radi

"Velika Kladuša živi samo u razdoblju praznika, kad naši ljudi koji su vani dođu u posjet svojim kućama, roditeljima, obiteljima. Tada i mi privatnici radimo", kaže Saida Mujezinović-Ribić, koja s mužem i kćeri živi u Velikoj Kladuši, gdje imaju obrt. Dvije kćeri su im otišle iz BiH, a Saida bi, dodaje, rado sve ostavila i pridružila im se. "Omladina odlazi, svakodnevno čujemo da odlaze ljudi. Ovo je vrijedan narod, koji je naučio i zna raditi, cijenjeni su majstori gdje god da odu, ali ovdje je egzistencija nemoguća", govori nam ona ispred zgrade Općine Velika Kladuša, gdje je, zajedno s desetak svojih sugrađana, došla izraziti negodovanje zbog toga što je ulica u kojoj imaju radnje već pola godine raskopana i neprohodna.

Prethodna lokalna vlast je započela javne radove koje nije dovršila. Sada je na čelu općine čovjek prema kojem je u Velikoj Kladuši malo tko ravnodušan. Njegovo ime jedni vežu za ekonomski procvat ovoga kraja tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a drugi za ratne zločine sredinom devedesetih, zbog kojih je 2001. osuđen na 15 godina zatvora. Ipak, blizu 50 posto onih koji su glasovali na proteklim lokalnim izborima, u 77-godišnjem Abdiću vide osobu koja može Kladuši vratiti sjaj iz predratnog vremena. Tada je samo prehrambeni gigant Agrokomerc, upravo s Fikretom Abdićem Babom na čelu, zapošljavao više od deset tisuća Kladušana.

Danas, prema službenim podacima, tek svaki deseti stanovnik Kladuše formalno radi. Iskazano brojkama, od 40 tisuća stanovnika, samo četiri tisuće njih se vode kao zaposleni. Pored enormne nezaposlenosti i nedovršenih javnih radova, kabinet novog načelnika je od starog naslijedio i financijske probleme. Prema izvještaju koji su Abdićevi savjetnici prezentirali Općinskom vijeću, neplaćene obveze Općine su u visini njezinoga godišnjeg proračuna. A u Vijeću Abdićeva stranka ovisi o podršci dva nezavisna vijećnika, dok oporba i mediji svaki njihov potez stavljaju pod povećalo.

Abdićeva minder-politika

Kladuški novinar Esad Šabanagić smatra da se nijedna vlast ne bi lako izborila s problemima općine koja ima višegodišnji kontinuitet nazadovanja po svim ekonomskim parametrima, a posebno ne vlast na čijem je čelu čovjek s takvom hipotekom prošlosti kakvu ima Abdić. "S njim ne žele surađivati ni komšije ni viši organi vlasti, a bez njih će biti vrlo teško", pojašnjava on.

Ni prvi potezi novog načelnika mu ne ulijevaju optimizam. Tu misli na broj Abdićevih savjetnika. Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta još nije objavljen, ali mediji su došli do podataka da će Babu savjetovati čak devet ljudi. Sedam je već imenovao, među njima i vlastitog sina, dok još jedno mjesto, navodno, čuva za kćer. Šabanagić smatra da će izdvajanja za plaće savjetnika biti ogroman i nepotreban teret za skromni proračun općine. Za usporedbu, načelnik susjednog i ekonomski moćnijeg Cazina ima pet savjetnika, a bihaćki gradonačelnik samo jednog.

Admil Mulalić, nekadašnji Abdićev suradnik, a na prošlim izborima glavni oponent, kaže da se u ovoj općini odigrava najgori scenarij koji je mogao biti zamišljen. "Porazna je činjenica da načelnik općine ima devet savjetnika, posebno je porazna jer ti ljudi nemaju nikakve reference osim rodbinskih i prijateljskih veza s načelnikom. To me najviše čudi kod Fikreta Abdića iz razloga što je on izrugivao svoje političke oponente, prije svih Aliju Izetbegovića, da vodi minder-politiku, a on nam je ovdje demonstrira na najogavniji način", kaže Mulalić, predsjednik Demokratske narodne zajednice, stranke koju je osnovao Abdić, a koja je sada glavni oponent njegovim laburistima u kladuškom Vijeću.

"Tražimo pola godine"

Rasim Kantarević, predsjednik kladuškog ogranka Laburističke stranke, misli da je priča oko savjetnika u javnosti pogrešno prezentirana. "U općinskom organu uprave se priprema jedan razvojni tim, koji će predočiti razvojne projekte koji će se realizirati u narednom periodu", govori on te dodaje da će se cjelovita slika dobiti kroz nekih šest mjeseci. "Tada ćemo znati što tko od tih ljudi radi i jesu li oni ustvari savjetnici ili imaju neku drugu ulogu", pojašnjava Kantarević.

On vjeruje da će nova općinska vlast prve rezultate imati relativno brzo. "Ne tražimo puno vremena, tražimo nekih pola godine. Nakon pola godine ćemo imati rezultate i tada ćemo moći reći da li ova priča, što bi rekao narod, pije vodu", optimističan je Kantarević, koji je i zastupnik u Skupštini Unsko-sanskog kantona/Unsko-sanske županije te delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

Saida Mujezinović-Ribić ističe da je apolitična, ali i pesimistična kada je u pitanju briga vlasti za probleme građana. "Voljela bih da imam nadu, kao što bih voljela da radovi u mojoj ulici budu završeni, ali, s obzirom da smo toliko puta prevareni, nama treba nešto da se dogodi da bismo opet počeli vjerovati", kaže ona. Pola godine je u Velikoj Kladuši kratak period, nedovoljan da se asfaltira pola kilometra ulice u centru grada. Rješavanje tog i sličnih problema bi možda i vratilo tračak vjere u budućnost onim Kladušanima koji se ne žele dijeliti po političkoj liniji, već samo traže da općinska administracija, ma tko god da je na njezinom čelu, bude servis građanima.