Beskućnika (ne)ima u BiH

Čovjek pod mostom, u kartonskoj kutiji na željezničkoj stanici ili sklupčan u nekom haustoru - slika je koju imamo priliku vidjeti u većini zemalja. Zoran Đuranović šest mjeseci u Parizu je živio kao beskućnik i kaže kako je ova skupina ljudi jako vidljiva u Evropi.

„Beskućnika lako zapazite, ima puno garderobe, traže nešto malo novca. Kada sam se kao izbjeglica našao u Francuskoj, u Parizu sam šest mjeseci živio kao beskućnik.  Spavao sam na raznim mjestima, tako sam našao haustor koji je bio zagrijavan i unutra se nalazila fotelja. Tu sam proveo trideset dana“, govori Zoran koji se vratio u BiH.

Međutim, taj prizor u Bosni i Hercegovini je skoro nezamisliv. Po povratku iz Francuske uselio je u naslijeđenu kuću svojih roditelja. „Više nisam beskućnik, imam kuću, teško živim ali imam dobre komšije, drugare i ovdje su ljudi jako prijatni i dobri.“

„Kao i mnoga druga, i ovo pitanje u Bosni i Hercegovini je specifično“, smatra profesor sociologije Amir Zejnilagić. „Ne postoje utvrđeni kriteriji niti ažurirani statistički podaci o toj skupini ljudi i to moramo posmatrati od čovjeka do čovjeka“, kaže on.

I kada slučajne prolaznike upitate da li poznaju nekog beskućnika, slično odgovaraju.

Mustafa misli da ih ima ali da nisu vidljivi, Sead kaže da puno putuje, ali da nikada nije vidio beskućnika, a neradnika jeste, dok Jasmin smatra da kapitalizam u BiH nije zaživio u punom kapacitetu i još nije došlo do raslojavanja među ljudima.

„Bitnu ulogu igra tradicija u društvu“, kazuje  Jasminka Begović direktorica Centra za socijalni rad. „Ukoliko se pojavi beskućnik, odmah reaguje komšiluk, rođaci, mjesna zajednica...uglavnom, nađe se rješenje i mali broj završi u nekim ustanovama.“

Komšije i rođaci u akciji

„U narodnoj kuhinji ima dosta konzumenata“, kaže upravnik Ibrahim Šerbedžić, „ali beskućnika nema zbog solidarnosti koja još uvijek vlada među ljudima. Kroz ovaj posao svakodnevno kontaktiram sa velikim brojem ljudi, a komšija neće dozvoliti da pored njega bude neko gladan ili bez smještaja.“

Beskućnik je, prema nekim definicijama „osoba ili porodica bez krova nad glavom“. Međutim, koliko postoji studija o beskućnicima – toliko je i definicija, kaže profesor Zejnilagić . „Oni su vjerovatno u BiH prisutni, ali zbog šume propisa i neadekvatnog odnosa vlasti prema njima specifična su i neistražena su skupina.“

Otac u staračkom domu, gladan  susjed ili beskućnik na ulici – u kulturi  ovdašnjih naroda neprihvatljiva je činjenica. Oni koji jedva sastavljaju kraj s krajem ipak imaju krov nad glavom. Teško ih je nazvati beskućnicima, na šta ukazuje sama ova riječ, ali je sigurno da su u teškoj situaciji.      

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić