Životna priča na 32 razglednice

"Oduvijek sam znao da u sebi nosi tajnu, nešto što je duboko sakrio i o čemu ne želi govoriti", kaže švedski pisac Torkel S. Wächter danas, gotovo tri desetljeća nakon smrti svoga oca. O njegovom životu doduše nije znao sve pojedinosti, no ono što je primjetio ili osjetio tijekom godina bilo je dovoljno da shvati kako je riječ o tabuu u kojeg nije imao hrabrosti dirati. Njegov otac Walter Wächter rođen je 1913. godine u Hamburgu u jednoj židovskoj obitelji. Još tijekom Drugog Svjetskog rata pobjegao je iz Njemačke i doselio se u Švedsku. "To su bili tzv. osnovni podaci koji su mi bili poznati, no znao sam da se u priči skriva još mnogo toga drugog", kaže Torkel S. Koliko je njegov strah, odnosno, poštovanje prema ocu bilo veliko, govori i činjenica da se tek 16 godina nakon njegove smrti usudio po prvi put otvoriti kutije u kojima su se nalazili stari dokumenti, dnevnici, pisma i razglednice. Danas se ovaj materijal, u kojem su i 32 razglednice, može naći i pročitati na internetskim stranicama.

Cenzura i uljepšavanje stvarnosti

Rad na rekonstrukciji obiteljske povijesti trajao je prilično dugo. Razglednice koje je njegov otac pisao svojim roditeljima iz Švedske u Njemačku uvijek iznova su, kaže Torkel S. Wächter, svjedočile o depresivnoj i surovoj realnosti u kojoj su oni živjeli. "Često je tekst razglednice bio na prvi pogled vrlo bezazlen, no u pravilu se iza njega skrivala neka dublja, šifrirana poruka. No, ono što je zapravo najteže razumijeti je svakako činjenica da su židovi tijekom rata naizgled negirali stvarnost u kojoj su živjeli. Vrlo rijetko je u pismima bilo riječi o nesreći koja ih je snašla već su uglavnom pisali o svojim nadama i planovima za budućnost", kaže Torkel S. Wächter.

O životnoj drami svog oca pročitao je tek u očevom dnevniku. U njemu primjerice 5. siječnja 1941. godine piše: "Za dva mjeseca će biti tri godine otkako sam otpušten iz zatvora i otkako sam morao napustiti Njemačku. Kakve su to bile godine; toliko toga se dogodilo. Putovao sam i bježao više od dvije godine; bio sam u Italiji, u Jugoslaviji, Mađarskoj, ponovno u Njemačkoj koju toliko mrzim i istodobno očajnički volim, pa u Danskoj i na kraju u Švedskoj... Bio sam tako usamljen." Upravo ovakvi zapisi su za Torkela S. Wächtera bili posebno šokantni. Kako kaže, on je svog oca znao kao borbenu osobu, politički aktivnu i punu raznih interesa. No, u pismima i dnevnicima koji put je našao i neke začuđujuće pozitivne događaje. Jedan od njih svakako je i zapis njegova oca da su mu tijekom bijega i ponovnog povratka u Njemačku znali pomoći čak i njemački službenici.

Rekonstrukcija obiteljske povijesti preko interneta

Djelomični pisani dosje iz ostavštine njegova oca Torkel S. Wächter je objavio na internetskim stranicama i to u "simulirajućem realnom vremenu". To znači da su svaka razglednica ili pismo na internetu objavljeni točno 70 godina kasnije no što su bili napisani. Ona posljednja datira iz 6.12.1941. godine. "Tada su moji baka i djed koji su ostali u Njemačkoj deportirani vlakom u Rigu gdje su kasnije i ubijeni", objašnjava Torkel S. Wächter i dodaje kako mu je ovaj projekt u internetu pomogao da bolje razumije ne samo povijest svoje obitelji nego ono vrijeme uopće. "Posebno je bilo lijepo dobiti toliki feedback od drugih. Interes iz Njemačke je bio izuzetno velik. Mislim da ima mnogo onih koji imaju iskustva slična mojima, bez obzira jesu li židovi ili nisu. U ratu smo svi puno toga izgubili", zaključuje švedski autor.

Autorica: Aya Bach / žt

Odg.ured: A. Jung-Grimm