Zapadna Njemačka ništa bolja od DDR-a?

O temi dopinga u bivšem DDR-u već je gotovo sve rečeno. No, u posljednje vrijeme sve češće na svjetlo dana izbija i činjenica i bolna istina da se i u ondašnjoj Zapadnoj Njemačkoj sistematski provodilo isto – doping sportaša kao politički instrument u vremenu prije ali i kasnije takozvanog Hladnog rata. Istraživanje koje je provelo berlinsko sveučilište Humboldt pod nazivom „Doping u Njemačkoj od 1950. do danas“ iznosi na oko 800 stranica teksta nove detalje vezane za sistematski doping sportaša. Studija do sada još nije službeno objavljena ali su njezini rezultati i sadržaji već doprli do medija pa tako i do javnosti.

„U Saveznoj Republici Njemačkoj su sportaši od početka sedamdesetih godina sistematski i organizirano bili podvrgnuti dopingu“, piše primjerice njemački list Süddeutsche Zeitung pozivajući se na izvore ovog istraživanja. Studija navodi i opseg sistematskog dopinga ali i znanstvenih istraživanja te prije svega – utjecaj politike, kako na znanost tako i na sportaše. Prema istraživanju je naime država bila ta koja je područje istraživanja doping sredstva financirala novcem poreznih platiša. Ono što je posebno šokantno je i to da vlada ondašnje Zapadne Njemačke time nije samo reagirala na situaciju u DDR-u već je ova istraživanja podupirala paralelno, odnosno, u isto vrijeme. Do sada međutim još ipak nedostaju stvarni dokazi o ciljanim manipulacijama aktivnih sportaša onog vremena uzimanjem zabranjenih sredstava.

Sveoubuhvatni testovi doping sredstva

Voditelj spomenute studije, profesor Giselher Spitzer u televizijskom intervjuu emitiranom ovih dana na njemačkoj televiziji navodi kako je doista riječ o „sistematskom dopingu“ te kako su članovi ondašnje savezne vlade uoči Olimpijade Münchenu 1972. godine, na liječnike sportske medicine vršili pritisak s ciljem povećanja broja osvojenih medalja kod njemačkih sportaša. Spomenuti njemački list navodi i razne testove u kojima su se koristili anabolici, hormoni testosterona i estrogena kao i sredstva koja su sportaši dobivali dikretno u krv kao primjerice Epo. U slučajevima kada su znanstvenici tijekom ispitivanja došli do zaključka da neko od tih sredstava doista povećava tjelesne sposobnosti sportaša, oni bi im, bez obzira na moguće posljedice po zdravlje, jednostavno i brzo davali.

O kolikim je točno troškovima riječ te točne brojke sporataša koji su primali ova sredstva, za sad međutim još nije poznato. Ono što se zna je činjenica da su se ova sredstva koristila u velikom broju sportskih disciplina – od lake atletike pa sve do nogometa i to tijekom Svjetskih prvenstava 1954., 1966. i 1974. godine. Šokantno je i to da su doping dobivali čak i maloljetnici.

Studija još nije objavljena

Ova studija, za koju je nalog dao Njemački olimpijski sportski savez još 2008. godine, za sada još nije objavljena. „Kada sam inicirao početak ovog istraživanja, namjera mi je bila suočavanje s doping prošlošću u zapadnonjemačkom sportu. Mi ćemo ovu studiju u svakom slučaju temeljito analizirati i ako će to biti potrebno, povući konzekvence“, rekao je Thomas Bach, koji bi u jesen ove godine trebao postati novim predsjednikom Njemačkog olimpijskog sportskog saveza.

Ono što je također djelomično sporno kada je riječ o objavljivanju ove studije je i to što ona navodi imena još uvijek aktivnih liječnika, političara, sportaša, a njih pak štiti zakon o zaštiti podataka. U sučaju objavljivanja bi dakle moglo doći do sudskih tužbi. Znanstvenici koji su radili na ovom istraživanju zatražili su od Njemačkog olimpijskog sportskog saveza (koji je dao nalog za rad na ovoj studiji) pravnu zaštitu, no ona je do sada bila odbijena. Prvi rezultati ove povijesne studije objavljeni su još prije dvije godine. Tada je riječ bila o „državno subvencioniranim istraživanjima anabolika, odnosno, dopinga“.