Doping mijenja dlaku ali ne i ćud

Jedno zlo je izgleda pobijeđeno: proteklih godina najmasovniji oblik dopinga EPO (eritropoietin) je napokon pod kontrolom. To prije treba zahvaliti poboljšanim metodama kontrole kojima je moguće pronaći i najslabije tragove ovog oblika umjetnog povećanja sposobnosti ljudskog tijela. Danas se EPO-om služe samo oni koji ne prate napredak znanosti i u tom, mračnom dijelu medicine.

Nova sredstva

U međuvremenu su na tržištu nalaze sredstva koja doduše ne povećavaju količinu crvenih krvnih zrnaca u tolikom obimu poput EPO-a ali ipak skrbe za više snage u mišićima. Preparati poput Aicara i GW1516 osim toga pomažu u bržem razlaganju masnog tkiva pa su zbog toga posebno zanimljivi onim sportašima koji žele smanjiti težinu, recimo prije posebno teških brdskih etapa. "Tijekom pokusa na životinjama se pokazalo da GW1516 povećava broj mitohondrija, 'elektrana' u stanicama. To ne znači da se automatski povećava mišićna masa nego efektivnost mišića", kaže Mario Thieves s Instituta za suzbijanje dopinga u Kölnu. No GW1516 naravno ima i nuspojave. Faramaceutska kompanija GlaxoSmith&Kline je 2006. ukinula istraživanje zbog učestalih slučajeva tumora na jetri, mjehuru i bubrezima. No GW1516 je još uvijek na tržištu i lako ga je nabaviti preko interneta. Prvi sportaš koji je otkriven zbog upotrebe ovog sredstva bio je 2012. jedan klizač. Samo ove godine na djelu je uhvaćeno preko 10 biciklista. Prednost GW1516 (sa strane "lovaca" na dopingaše) je činjenica da se ovo sredstvo lako otkriva.

Teško dokazati Aicar

Kod sredstva pod nazivom Aicar (AICA ribonukleidi) je, s obzirom da se radi o tvari koje luči i ljudski organizam, stvar nešto drugačija. "Teško je dokazati da se radi o Aicaru koji je ubrizgan izvana a ne produkt vlastitog organizma", kaže Thevis. Aicar je upao u oči kontrolorima dopinga 2009. na Tour de Franceu kada je u hotelu u kojem je boravila momčad Astane (za koju su tada vozili i Lance Armstrong i Alberto Contador) pronađena prazna ambalaža Aicara. Thevis i njegova ekipa iz Kölna su tada prilikom kontrola koristili posebnu metodu koja dokazuje raspodjelu ove tvari u ljudskom organizmu i kod vozača pronašli tragove Aicara. No ove metoda se do dan danas ne koristi kao službeno sredstvo utvrđivanja dopinga. Thevis priznaje da je i s pravne strane teško dokazati prisustvo Aicara. Postupak je osim toga zahtjevan i potrebni su dugotrajni i ponovljeni testovi.

Na rubu sumnje

Tako bi bilo i da lovci na doping pokušaju provjeriti "čistoću" rezultata biciklista Chrisa Froomea na aktualnom Tour de Franceu. Froome je na brdskoj etapi na Ax-3-Domainesu ostvario treće po redu najbolje vrijeme na ovoj etapi. Dva najbolja vremena ostvarili su Lance Armstrong i Jan Ulrcih, koji su u međuvremenu postali sinonimom za doping u biciklizmu. Prema nekim parametrima o učestalosti pojave dopinga, koje je sastavio francuski znanstvenik Antoine Vayer, Froome se pobjedom na Ax-3-Domainesu kreće opasno na rubu sumnje na doping. Tour de France još uvijek nije oprao svoj imidž sportskog spektakla u oblaku nedozvoljenih sredstava.