Visoka cijena pobjede nad "Islamskom državom"

Dobrih pola godine je prošlo otkad je Mosul, glavni grad iračke pokrajine Ninive, oslobođen iz ruku terorista "Islamske države". Mjesecima su trajale borbe koje su se vodile za svaku pa i najmanju ulicu. Broj ubijenih se u međuvremenu procjenjuje na 10.000. Stari grad Mosula koji leži na zapadnoj obali Tigrisa je u ruševinama. Ipak: od nekoć 200 tisuća stanovnika, pet tisuća u međuvremenu ponovno živi ovdje. Još uvijek se ovdje nalaze mine, još uvijek se miris smrti nadvija nad tom četvrti. Gradski uposlenici svaki dan iznova tragaju za leševima - bagerima, ali i golim rukama razgrću kamenje od porušenih zgrada. "Gradska uprava je osnovala jedan odbor koji bi trebao skloniti leševe IS-ovaca koje se nalaze ovdje svuda po gradu - kako bismo spriječili bolesti i epidemije i riješili se smrada, a i kako bismo pomogli obiteljima da se vrate, da život bude ponovno kao prije", kaže Duraid Mohammed, voditelj toga tima.

Najvažnije je ponovno otvoriti škole

Međutim, gradu nedostaju pitka voda i struja. A u čitavoj pokrajini Ninive niti svaka deseta liječnička organizacija ili klinika ne radi. Nedavno je Unicefu pošlo za rukom da u dvije bolnice u Mosulu uspostavi barem dva odjela. Jedan liječnik pripravnik ističe da je potrebno dosta napora da se bolnice obnove: "Pogledajte ovu devastaciju! U istočnim dijelovima grada nije tako strašno. Ali u zapadnim dijelovima su sve klinike uništene. Potrebni su nam lijekovi, potrebno nam je sve. A kad uposlenike pitate zašto ne dolaze na posao, kažu da bez plaće ne mogu raditi te da ne mogu platiti ni liječnički mantil."

Kad je strahovlada IS-a bila na vrhuncu, ti fanatičari su oko jednu trećinu Iraka držali pod svojom kontrolom. Taj samoprozvani kalifat danas se smatra razbijenim. Ali je u zapadnom Mosulu i u drugim mjestima cijena za to bilo potpuno uništenje infrastrukture. Kako se navodi u jednom aktualnom izvješću koje je izradila Svjetska banka po nalogu iračke vlade, obnova zemlje će kratkoročno i srednjoročno koštati 88 milijardi američkih dolara. To je više od čitavog državnog proračuna za ovu godinu. Stoga čak i naftom bogati Irak mora moliti za pomoć. Dhannoon Qader, čistač ulica u zapadnom Mosulu nema povjerenja u to da će novac međunarodnih donatora stići tamo gdje bi ustvari trebao stići. "No, najvažnije je da se škole ponovno otvore. Trenutačno nijedno dijete ne ide u školu, jer su jedine škole koje su otvorene one na drugom kraju grada", kaže on.

Milijuni povratnika, ali i izbjeglica

Mnogi Iračani smatraju da je njihova vlada korumpirana. Stoga međunarodne humanitarne organizacije pomno paze na to da novac donatorskih zemalja ne nestane u mračnim kanalima. Jaber Abd Haji, zamjenik iračkog ministra za stambenu gradnju, priznaje da je ranije "doista novac rasipan ili je utrošen u nevažne projekte i potpuno netransparentno. Ali smo, međutim, već sada s dosta manje sredstava uspjeli puno uraditi".

Ipak, Ujedinjeni narodi su u prosincu javili kako je broj povratnika u međuvremenu veći nego broj izbjeglica koje se nalaze unutar zemlje. Prema tim navodima se 3,2 milijuna Iračana moglo vratiti kući, dok ih je 2,6 milijuna i dalje u bijegu. No, za obje te skupine stanje s opskrbom u svakom smislu je i dalje uglavnom vrlo loše.