Izgladnjela i traumatizirana djeca Mosula

"Vidi, on ponovo hoda!" Hanan Mohammed (43) s osmijehom na licu drži svoje dvogodišnje dijete na mršavim koljenima. Ova tročlana obitelj nedavno je pobjegla iz starog dijela iračkog grada Mosula, u kojem se borbe vode već tjednima, a mjesecima vlada i nestašica vode i hrane. "Daesh nas je ostavio gladne", kaže ona, koristeći lokalni naziv za Islamsku državu. "Tamo nije bilo ničega za kupiti, a i ako je i bilo, bilo je jako skupo." Ona sebi i svojoj djeci nije mogla priuštiti hranu. Zbog pothranjenosti je izgubila svoju šestomjesečnu bebu, a njen sin je iz istog razloga prestao hodati.

Ova samohrana majka dvoje djece utočište je pronašla u Salamiyahu, jednom od novijih kampova za interno raseljene osobe (IDPs) iz Mosula. Njen bivši muž ubijen je u granatiranju, vjerojatno je bio član militantne islamističke grupe. Hanan Mohammed i njena djeca su nakon razvoda živjeli u kući njenih roditelja, ali onda ih je IS premjestio da bi mu poslužili kao živi zid za vrijeme borbi. Konstantno su bombardirani, a vode i hrane nije bilo. Oni koji su pokušali pobjeći, ubijeni su od strane Islamske države.

Djeca imaju iste posljedice od rata kao i odrasli. U ovom kampu na stotine je pothranjene djece, kaže Kelly Nau iz organizacije Samaritan Purse. Ona djeci daje posebnu jaku hranu, a majke uči o pozitivnim učincima dojenja. Ovdje većina majki misli da je nakon 40 dana od porođaja mlijeko u prahu bolje nego majčino.

Oko pet posto djece iz Mosula je pothranjeno, a mnoga od njih su bebe do šest mjeseci starosti. Hanan Mohammed, koja je izgubile svoju bebu, nije usamljena u svojoj tuzi. U Mosulu nije bilo pitke vode, a ni mlijeko u prahu nije bilo više dostupno. "Vidjela sam slučajeve koje nikad prije u životu nisam vidjela. Čak ni u Sudanu ili Jemenu", kaže Nau.

Čudovišta, leševi i granate

Pothranjenost je međutim samo jedan od problema djece iz Mosula. Mnoga od njih nose ožiljke zbog doživljenog nasilja, ubijanja i granatiranja. "Oko 650 tisuća dječaka i djevojčica je preživjelo horor dok je Mosul bio pod okupacijom od strane Islamske države", kaže Hamida Ramadhani, zamjenica predstavnika UNICEF-a u Iraku.

Humanitarne organizacije su u poodmakloj fazi borbi u starom dijelu Mosula primijetile povećanje broja djece koja su bez pratnje stizala u medicinske ustanove i kampove za prijem raseljenih osoba. Neka od njih su prije toga bila zatočena ispod ruševina i prestala su jesti zbog mirisa smrti koji se širio oko njih prije nego što su bila spašena.

U humanitarne organizacije donesene su i bebe, koje su sasvim same pronađene ispod ruševina, kaže Ramadhani. Doktor u bolnici u Zapadnom Mosulu u razgovoru za BBC pretpostavlja da su to bebe od žena iz Islamske države, čiji su muževi ubijeni i koje su htjele zaboraviti i izbrisati svu svoju prošlost i povezanost s ovom grupom.

Nedavno je u ruševinama pronađena i ranjena čečenska djevojčica, koja je ustvari kćerka ubijenog čečenskog borca. Sudbina ove djece je zabrinjavajuća. Ona će vjerojatno završiti u posebnim zatvorenim kampovima za obitelji članova Islamske države. Pronađena su također i jezidska djeca koju su prije tri godine oteli pripadnici Islamske države. Ona su traumatizirana.

Ramadhani ističe da djeca imaju duboke fizičke i psihičke ožiljke te da će mnogo vremena proći prije nego što oni zarastu. Sve navedeno stoji u izvještaju pod nazivom "Nepodnošljiva realnost", koji je pripremila organizacija Save the Children na osnovu istraživanja među djecom iz Mosula u dva kampa za interno raseljene osobe.

Djeca su u ovom istraživanju pričala o svom životu u Mosulu za vrijeme Islamske države, ali i bijegu iz starog grada. Pričali su o "čudovištima, mrtvim tijelima na ulicama, krvavim licima i granatama koje su padale na njihove domove". Mnoga djeca se i dalje boje novih napada i imaju noćne more.

Djeca ili odrasli?

Ono što prvo upada u oči je to da se ova djeca ne ponašaju kao djeca. "Ona se često ponašaju kao roboti", kaže Eileen McCarthy iz Save the Children, koja je radila na izradi ovog izvještaja.

"Dosta su mirna i tiha. Ako ih pitate što je za njih pozitivno, ona će reći: biti ljubazan i poštovati pravila." Većina djece iz njenog istraživanja su izgubila barem jednog člana obitelji, pate od noćnih mora i često su i sama agresivna. Suradnici humanitarnih organizacija pokušavaju doprijeti do njih kroz različite igre i kreativne radionice, ali oni također rade i s isto tako traumatiziranim roditeljima koji bi trebali biti osnovna podrška svojoj djeci, priča za DW McCarthy.

Ona ističe važnost terapeutskog rada s djecom, jer stres može postati toksičan i dovesti do depresije i zdravstvenih problema. "Za djecu takav stres može utjecati na mozak i ponašanje i dovesti do mentalnih problema u zemlji u kojoj su mentalni problemi velika tabu tema." Veliki problem je i nedostatak kvalificiranih terapeuta. MacCarthy kaže da je organizacija Save the Children na rješavanju ovog problema surađivala i s iračkom vladom.

"Mladi koji su preživjeli traumatska iskustva i nisu dobili neophodnu podršku, mogu tu traumu prenijeti i na svoju djecu", između ostalog stoji u izvještaju.

"Ako se ne budemo bavili uzrocima sukoba u Iraku i ako zločinci ne budu izvedeni pred lice pravde, onda će trauma i dalje ostati i prenositi se s koljena na koljeno. Na taj način će čitavo društvo trajno patiti od kulture boli."