Učiti na primjeru Jugoslavije?

Koliko brzo neki tektonski pomaci koji su se dogodili na periferiji Europe (iz rakursa Zapada) mogu pasti u zaborav, pokazuje i primjer rata u Jugoslaviji. Nakon ruskog napada na Ukrajinu početkom 2022. njemački mediji, a i neki političari uporno su ponavljali kako je rat u Ukrajini „prvi krvavi sukob na području Europe nakon Drugog svjetskog rata“. I to usprkos činjenici da događaji u Jugoslaviji u devedesetima nikome u Njemačkoj nisu mogli promaknuti ako ni zbog ničeg drugog a ono zbog stotina tisuća izbjeglica koje su početkom devedesetih velikim dijelom završile u Njemačkoj.

Ponavljanje grešaka?

Sada se Njemačkoj događa isto, ali s izbjeglicama iz Ukrajine kojih je preko milijun stiglo u Njemačku od početka ruske agresije. Hoće li njemačko društvo ponoviti iste greške kao i u devedesetima kada je Njemačka vlada nakon završetka rata (na papiru) preko 350.000 izbjeglica iz bivše Jugoslavije potjerala u svim smjerovima, usprkos činjenici da se mahom radilo o dobro integriranim članovima društva koji su u kasnijim godinama itekako nedostajali, prije svega njemačkom tržištu rada?

I danas ojačala desnica u Njemačkoj traži povrat izbjeglica kućama i zatvaranje granica. Hoće li i ova vlada popustiti pritisku s desnog spektra? Organizatorima 6. Berlinskog jesenskog salona kazališta Maksim Gorki iz Berlinaje stalo do toga da se greške ne ponove. „Pogled unatrag na rat u Jugoslaviji nam pruža mogućnost da govorimo o onome što se događa danas oko rata u Ukrajini, mogućim posljedicama i o tome kako ćemo se mi kao društvo prema ovim promjenama odnositi“, kaže u razgovoru za DW Shermin Langhoff, intendantica kazališta Maksim Gorki i uz Olivera Frljića jedna od organizatorica ovogodišnjeg salona koji nosi tematski orijentirani naziv „Lost – You Go Slavia".

„Long live the War!"

Od 28.9. do 10.12. u zgradi kazališta Maksim Gorki u sklopu 6. Berlinskog jesenskog salona mnogi umjetnici povezani s područjem bivše Jugoslavije će dati svoj doprinos traženju pouka iz post-jugoslavenske traume: Oliver Frljić, koji je od prošle godine jedan od umjetničkih voditelja kazališta Gorki, u sklopu salona predstavlja svoje dvije premijere, umjetnice Danica Dakić i Milica Tomić izlažu svoja djela vezana uz sudbinu Jugoslavije, a umjetnik Siniša Labrović, koji od 2018. živi u Berlinu, će svojim performanceom „Long live the war!“ ukazati na apsurdnost vojničkih rituala u svakodnevici. Početkom studenog u sklopu salona će po prvi put nakon duljeg vremena koncert održati i slovenski band Laibach, možda najpoznatiji kulturni izvozni događaj s prostora bivše Jugoslavije.

Kako je bilo rečeno na konferenciji za tisak uoči početka salona, predviđena su i brojna gostovanja kazališnih trupa i umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, a bit će prikazana i serija YU i post-YU filmova koji su rijetko dostupni njemačkoj publici. U sklopu salona je izložen i legendarni rad hrvatskog konceptualnog umjetnika Mladena Stilinovića „Pjevaj!“ iz 1980. koji je postao i vizualni simbol ovogodišnjeg salona.

Berlin je, kako vjeruje Langhoff, i idealna tribina za suočavanje sa sudbinom jedne nestale zemlje. „Mi živimo u Berlinu gdje je dom pronašlo mnogo ljudi koji iza sebe imaju iskustvo patnje i progona, stradanja i rata. 'You Go Slavia' će biti prilika i za njih da se suoče sa sličnim iskustvima“, rekla je Langhoff.

Njoj je posebno važno istaknuti da se pritom ne radi o nekakvoj nostalgiji i ističe kako je pored povijesnih radova, poput spomenutog Stilinovićevog „Pjevaj“ festival prilika da se upozna i s radovima mnogih mladih umjetnika, poput redateljice Selme Spahić, koji su rođeni nakon rata. „Ovi se umjetnici bave i razmišljaju o konfliktima u svojoj domovini ali i drugim, aktualnim sukobima. Jugoslavija je samo jedan fokus koji smo odredili i nama je stalo do toga ne toliko da se shvati pojam Jugoslavije nego da kroz iskustva Jugoslavije pokušamo shvatiti svijet“, zaključila je Langhoff.

Jugoslavija kao utopija i tamna avangarda

Umjetnica Danica Dakić, koja u Berlinu izlaže svoje djelo „Zenička trilogija“, kaže da nije frustrirana ponekad pogrešnim percepcijama Jugoslavije i prostora koji je nastao njezinim raspadom. „Te drugačije interpretacije ponekad otvaraju prostora novim raspravama koje onda vode do novih rješenja“, kaže Dakić.

Ona smatra da pojam Jugoslavija ponovno postaje privlačan upravo zbog svoje utopijske dimenzije. „Jugoslavija je bila Europa prije Europe. I pokret Nesvrstanih danas fascinira mnoge jer se radilo o konstrukcijama koje su okrenute budućnosti“, rekla je Dakić za DW. I njezina kolegica, beogradska umjetnica Milica Tomić koja trenutno predaje u Grazu, primjećuje kako pojam Jugoslavije iznova dolazi u zanimanje javnosti, ali se taj pojam povijesno dekontekstualizira, Jugoslavija postaje ne pozitivna utopija nego neka vrsta upozorenja.

„Uništenje Jugoslavije tj. njezin nestanak postalo je nešto kao neka tamna avangarda Europi“, zaključila je Tomić. Ona u sklopu salona izlaže umjetnički projekt „Četiri lica Omarske“ koji se bavi sudbinom jednog od najmračnijih toponima rata u devedesetima, koncentracijskog logora gdje su srpski vojnici držali ne-srpske stanovnike Prijedora i okolice.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu