Otok iz raja bosanske umjetnice
5. rujna 2009“Isola bella” kakvog u svom video filmu prikazuje Danica Dakić, otok je nedodirnute prirode, pun vegetacije: bilja, stabala i cvijeća koje možda negdje doista postoji i raste, no možda i ne. Riječ je o pejzažu poniklom iz mašte, obavijenom sumaglicom koja cijelom prizoru daje jednu odredjenu lakoću i nestvarnost. Ispred ove kulise, Danica postavlja protagoniste - štićenike Doma za zbrinjavanje invalidne djece i omladine u Pazariću, pored Sarajeva.
Poezija afričkih migranata i Roma s Kosova
Slični protagonisti kao u ovom najnovijem filmu bosansko- njemačke umjetnice Danice Dakić, mogu se naći i u njezinim ostalim radovima. Ponekad su to migranti iz Afrike, ponekad Romi, koji u ovom novom, umjetničkom okviru koje im ona nudi, predstavljaju sebe na način kako ih drugi dosad još nisu imali prilike vidjeti i doživjeti, pa čak ni oni sami sebe.
“Pa, ipak, za moju se umjetnost ne može reći da je socijalno angažirana”, kaže Dakić i dodaje da je njezin cilj prvenstveno učiniti vidljivim jednu drugu, poetsku stranu ljudske egizistencije osoba koje dolaze iz marginalnih, nevidljivih slojeva društva.
Migracija kao prilika
Ljudska egzistencija kao takva, identitet, interkulturalnost, život na više jezika, te promjene koje nastaju kada se život odvija u dvije kulture - teme su njezina rada. U svojim filmovima, fotografijama, zvučnim i video instalacijama, Danica Dakić pokušava naći odgovore odnosno preispitati stvarnost kada smo, kako kaže, "prisiljeni pozabaviti se onim drugim, drugačijim od nas, kada istovremeno govorimo dva ili više jezika i kada dojučerašnja domovina odjednom gubi značaj kakav je imala“.
Drugim riječima, njezini radovi govore o identitetu, pojmu domovina te prije svega - migraciji - koju je i sama iskusila i za koju kaže da je jedna velika prilika. "Mijenjanjem okoline, mi mjenjamo i sebe što često puta znači da postajemo onakvi kakvi nismo ni sanjali da možemo postati.“
Kao djevojčica prvakinja šaha
Danica Dakić je rođena u Sarajevu 1962. godine. U početku, u danima djetinjstva i rane mladosti, još ništa nije upućivalo na to da će jednog dana postati jedna od najpoznatijih bosanskih umjetnica uopće na međunarodnoj likovnoj sceni. Aktivno je igrala šah i to toliko dobro da je jednom čak osvojila titulu prvakinje u ligi pionira ondašnje Jugoslavije. Kasnije je iz Sarajava koncem 80-tih došla u Njemačku, u Düsseldorf na Akademiju likovnih umjetnosti gdje je studirala u klasi poznatog umjetnika Num June Paika.
Život s udaljenosti
U medjuvremenu, ona je postala jednom od najpriznatijih i najpoznatijih njemačkih umjetnica s takozvanom migrantskom pozadinom. Izlagala je na Bienallima, Documenti u Kasselu kao i na mnogobrojnim izložbama u Europi, ali i izvan nje.
Danas još uvijek živi u Düsseldorfu, ali i u Sarajevu. Znači, u dvije kulture, u dvije domovine, živeći, kako kaže, s distance i s odmakom od mjesta u kojem živi, no koji joj je očito potreban - kako bi mogla stvarati umjetnost poput ove u "Isola bella“ - osebujnu i intenzivnu u svom izrazu, no koja u svakom slučaju oslikava njezinu autentičnost.
Autor: Željka Telišman
Odg.ur.: M. Ljubičić