"UN pokušava prikriti seksualno zlostavljanje"

DW: Netko bi rekao da je skandal zbog seksualnog zlostavljanja žena i dječaka u Srednjoafričkoj Republici, koje su navodno činili pripadnici "plavih kaciga", izoliran slučaj. Koja su Vaša iskustva koja ste imali tijekom rada u UN-ovoj misiji u Bosni i Hercegovini, krajem devedesetih godina prošlog stoljeća?

Kathryn Bolkovac: Ono što se događalo žrtvama krijumčara ljudi u BiH krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, slično je skandalu koji je otkriven u Srednjoafričkoj Republici. Posebno zbog toga što se na meti zlostavljanja našla jedna ranjiva populacija stanovništva, zlostavljanje su činili pripadnici organizacije koja je oformljena da bi zaštitila te ljude, ali i zato što se stalno pokušavaju prikriti skandali u koje je umiješan UN. Oni koji pokušaju razotkriti te stvari bivaju uklonjeni iz misija i dobivaju otkaz. Sa zbivanjima u Srednjoafričkoj Republici sam se upoznala prošle godine kada sam surađivala s jednom organizacijom, članicom takozvane kampanje Code Blue. Cilj ove kampanje je da se pronađe najbolji način da se prekine ova kontinuirana praksa unutar UN-a, te da se članovima međunarodnih misija oduzme imunitet. Gledanje kroz prste poslije ovakvih skandala od UN-a je na kraju napravilo jednookog monstruma koji stalno pokušava spriječiti istrage kriminala koji čine članovi njegovih misija.

Što ste otkrili tijekom Vašeg rada u BiH?

Otkrila sam mnoge slučajeve seksualnog zlostavljanja i sudjelovanja u krijumčarenju ljudi, ali ti slučajevi nikada nisu procesuirani. Mlade djevojke iz Rumunjske, Ukrajine, Moldavije i drugih istočnoeuropskih zemalja su dovođene da bi služile kao seksualne robinje za pripadnike UN-ovih misija i stranih mirovnih snaga. U ove slučajeve su umiješani mnogi časnici iz SAD-a, Pakistana, Njemačke, Rumunjske, Ukrajine, kao i članovi organizacija koje su djelovale unutar BiH na osnovi ugovora s vladama drugih zemalja, te lokalni kriminalci. Istražiteljima nikada nije bilo dozvoljeno da provedu istrage do kraja, osumnjičeni su odmah povučeni iz BiH ili su premještani u druge misije. Spomenute mlade žene bi jednostavno bile vraćene u zemlje iz kojih potiču.

Jesu li članovi UN-ove misije znali da su te djevojke žrtve "human traffickinga" - krijumčarenja ljudi?

Termin "human trafficking" nije bio termin koji je krajem 1999. i početkom 2000-tih bio u širokoj upotrebi. Mislim da je većina UN-ovih časnika vjerovala da se radi o prostitutkama. Međutim one su krijumčarene u BiH, mislile su da dolaze na rad, ali su potom prisiljene da pružaju seksualne usluge.

Je li se za to znalo i u višim krugovima UN-ove misije u BiH?

Naravno da se znalo, jer sam im ja slala svoje izvještaje. Sve to je odlično dokumentirano. Mnogo vrlo visokih dužnosnika UN-a znalo je za to, sve do samog Jacquesa Kleina, koji je bio na čelu misije UN-a u BiH.

Jesu li protiv službenika UN-a koji su bili umiješani u to i koji su potom premješteni ikada bile podignute optužnice?

Ne. Nikada. Do optužnica nije došlo jer nikada nije bilo dozvoljeno da se istrage provedu do kraja. To je bio i razlog zbog kojeg sam ja dobila otkaz i zbog kojeg sam morala napustiti BiH - jer sam ja uporno pokušavala istražiti te slučajeve. Poslije toga sam kompaniju koja me angažirala u BiH, britansku kompaniju DynCorp, tužila pred sudom u Londonu i dobila sam parnicu jer mi je otkaz uručen zbog izmišljenog razloga.

Je li za DynCorp bilo nekih negativnih posljedica u poslovima s UN-om nakon što je sud potvrdio da ste dobili otkaz samo zbog toga što ste pokušali istražiti spomenute slučajeve?

Ne. Nikakvih. UN je nastavio koristiti usluge te kompanije, američka vlada je nastavila sklapati ugovore s njom. DynCorp je postajao sve veći iz godine u godinu.

Što su mogući uzroci za ovakvo ponašanje UN-ovih časnika u mirovnim misijama?

Mislim da je uzroka mnogo. Djelomično je to zato što ljudi gube svoje predodžbe o moralu jer se nalaze 5.000 kilometara od kuće i misle da ih nitko nikada neće uhvatiti u tome što rade. A onda shvate da čak i ako ih uhvate - da to neće imati nikakvih posljedica.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon nedavno je imenovao stručnjakinju za sigurnost Jane Holl Lute koja bi trebala koordinirati napore da se razjasne slučajevi u kojima se članove UN-ovih misija optužuje za seksualno zlostavljanje. Nakon svega ovoga što ste prošli, vjerujete li da su ti pokušaji vjerodostojni?

Ne vjerujem da je u proteklih 15-20 godina bilo vjerodostojnih pokušaja UN-a da se zaustavi seksualno zlostavljanje žena i djece u međunarodnim misijama. UN još uvijek odbija poslati adekvatne timove istražitelja na teren i oni stalno pokušavaju prikriti te stvari. Ono što rade je da stalno pričaju o tome, ali na tome i ostaje - samo na priči. Jasno je da će najviši funkcionari UN-a radije pokušati prikriti stvari kako bi spasili vlastitu reputaciju, nego učiniti pravu stvar.

Što se mora promijeniti u politici UN-a da bi se prekinulo sa seksualnim zlostavljanjem u međunarodnim misijama?

Mislim da se stvari ne mogu promijeniti sve dok se ne provede reforma na najvišoj razini, u menadžmentu koji se bavi međunarodnim misijama. U UN-u nitko ne snosi odgovornost za bilo što. Potezanje pitanja odgovornosti, prema sadašnjim propisima, leži u rukama zemalja članica iz kojih dolaze službenici UN-a. Sve dok zemlje članice nisu u stanju disciplinirati i pokrenuti procese protiv pojedinaca koje šalju u misije, to neće učiniti ni sam UN. UN je jednostavno otpisao pitanje discipline i odgovornosti. Ova organizacija se oslanja na to da će se time pozabaviti zemlje članice. Vrijeme je da zemlje članice preuzmu poteze kako bi se zaustavilo ovo međusobno prebacivanje odgovornosti jednih na druge.

Bivša inspektorica američke policije Kathryn Bolkovac je 1999. sklopila ugovor s kompanijom DynCorp Aerospace kako bi u sklopu misije UN-a sudjelovala u istragama o seksualnom zlostavljanju i kršenju ljudskih prava u poslijeratnoj BiH. Našla je dokaze da su u seksualno zlostavljanje umiješani i neki službenici misije UN-a. Ti službenici su potom premješteni na druge funkcije (neki u druge zemlje), a ona je dobila otkaz. O svom slučaju je napisala i knjigu po kojoj je 2010. snimljen i film "Whistleblower". Zbog svog rada u raznim humanitarnim projektima Kathryn Bolkovac je 2015. bila nominirana i za Nobelovu nagradu za mir.