U Tunisu još nije osvanulo Arapsko proljeće

U nemirima od kraja studenoga do danas u Tunisu je ranjeno nekoliko stotina osoba. U pokrajini Siliana na sjeveru zemlje policija je protiv sindikalaca vodila višednevne ulične borbe u kojim je ozlijeđeno više od 300 osoba. Članovi udruge sindikata UGTT su prosvjedovali zbog lošeg socijalnog stanja i policijske brutalnosti. Radikalni islamisti su 4. prosinca ove godine napali skup koji je organizirao UGTT i pretukli mnoge sudionike. Situacija je napeta i u drugim dijelovima zemlje. Dvije godine nakon početka Arapskog proljeća (17.12.2010.) još nema mira.

Tada je povod za nemire koji su se brzo proširili na cijelu zemlju bilo samospaljivanje jednog prodavača u Sidi Bouzidu. Mohamed Bouazizi se zapalio jer mu je policija srušila štand za prodaju voća i povrća za koji nije imao dozvolu. Nakon što je vijest o Bouazizovom samospaljivanju objavljena u medijima, Tunežani su u mnogim gradovima iskazali nezadovoljstvo zbog policijske brutalnosti, besperspektivnosti i korupcije. Prosvjedi u Tunisu koji su označili početak Arapskog proljeća brzo su se proširili i na druge arapske zemlje. Predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali je početkom 2011. godine pobjegao iz zemlje. Bio je to početak mukotrpnog procesa stvaranja novog političkog poretka. Nakon izbora održanih u listopadu prošle godine najjača politička snaga je postala islamistička stranka Ennhada.

Podijeljeno društvo

Od tada se društvo u Tunisu sve više polarizira. Stranka Ennhada i selefije žele da islam u politici i društvu ima veću ulogu. To izaziva zabrinutost kod onih koji nisu vjerski opredijeljeni. Njihove interese i ideje zastupa više stranaka i vrlo utjecajna sindikalna udruga UGTT. "Sve je vidljivije da se tunezijsko društvo polarizira ili na jednu ili na drugu stranu. Situacija se zaoštrava", kaže Wiliam Lawrence, šef odjela Međunarodne krizne skupine za Sjevernu Afriku.

I Radwan Masmoudi, šef Centra za islam i demokraciju u Washingtonu i Tunisu, također je uočio nastajanje sve većeg jaza između dva tabora. "Ljudi se boje jedni drugih. Strah je dijelom i opravdan. Islamisti su desetljećima ugnjetavani i progonjeni. Sekularni Tunežani se boje da bi sada njihova zemlja mogla biti islamizirana po iranskom ili saudijskom modelu. Mislim da je rješenje u dijalogu i pronalasku konsenzusa", smatra Radwan Masmoudi.

Gospodarska kriza ostaje problem

Gospodarska situacija je problematičnija od društvenog sukoba. Velika nezaposlenost te bijes zbog diktature i nepotizma bili su razlozi zbog kojih je prije dvije godine na ulice izašlo više stotina tisuća ljudi. Demonstranti su osim slobode i dostojanstva tražili i radna mjesta. Glavni pokretač pobune bili su mladi ljudi, fakultetski obrazovani, koji su imali male šanse za zapošljavanje. Međutim, njihova situacija ni danas nije puno bolja. Nepovjerenje u političare i vlasti je ostalo. "Glavni razlog za revoluciju je bila korupcija i još uvijek nije jasno je li ona smanjena", kaže analitičar Krizne skupine William Lawrence.

Tunisu je za oživljavanje gospodarstva potrebna međunarodna pomoć. Lawrence i Masmoudi misle da bi prije svih najviše trebali pomoći Europljani. Mnoge tvrtke su napustile zemlju. "Otišle su iz opravdanih razloga. Nemiri, štrajkovi, nasilje. No te tvrtke se moraju vratiti u Tunis", kaže Lawrence. Ali za strane investicije je potrebno uspostavljanje povoljne klime. Nužne su temeljne strukturne reforme. Masmoudi je uvjeren da su stabilnost i blagostanje u Tunisu i u interesu Europljana. "Tunis može biti model za ostale zemlje kao što su Libija i Egipat za put do istinske demokracije. Europa treba pomoći Tunisu na isti način kako je to učinila u istočnoj Europi nakon raspada Sovjetskog saveza", kaže Masmoudi.