Beznađe u kolijevci Jasminske revolucije

Jasminska revolucija je započela prije gotovo deset mjeseci i to na krajnjem jugu Tunisa. U najmanje razvijenom dijelu zemlje obespravljena i  mladež bez perspektive podigla je glas protiv diktatora Bena Alija. Revolucija se proširila na gradove na sjeveru i na kraju Tunisu donijela demokraciju. No kakvo je stanje u kolijevci revolucije danas?

Daleko od optimizma

Tragovi revolucije u Kasserinu, gradiću na jugu Tunisa, vidljivi su na svakom koraku. Prva je gorjela zgrada policijske uprave, simbol diktature Bena Alija. S krova ove zgrade vladini snajperisti pucali su po prosvjednicima. Samo u Kasserinu je poginulo preko 40 prosvjednika. Na njih podsjeća mali spomenik u blizini zgrade nekadašnje policijske stanice. Mohamed Nasri je jedan od onih koji su početkom godine izišli na ulice i riskirali živote za više pravednosti. Mohamed danas živi od popravljanja računala i bori se kako bi prehranio svoju malu obitelj. Njegovo raspoloženje uoči izbora ustavotvornog vijeća daleko je od oduševljenja. "U siječnju, u danima Jasminsle revolucije sve je još bilo optimistično. Danas je sve crno. Političari obećavaju brda i doline ali sve je to predizborna kampanja", rezignira Mohamed.

Nezaposlenost preko 50 posto

Uoči prvih izbora u Tunisu nakon pada diktature raspoloženje u Kasserinu je na nuli, nezaposlenost je još uvijek viša od 50 posto. Mourad Derbeli je upravo u prostorijama lokalnog sindikata u kojima živi zajedno s još nekoliko istomišljenika, okončao štrajk glađu. Bez rezultata. Ni peti gradonačelnik od siječnja nije pustinjskom gradiću donio ništa novog. "Na vlasti je i dalje korupcija", kaže Mourad. On, kao i mnogi drugi, danas neće izići na izbore. Svjestan je da Tunisu treba vremena da se oporavi i da doživi gospodarski uzlet ali više mu se ne da čekati. Jedini razlog zbog kojeg je još uvijek u Kasserineu je taj što nema novaca za kartu prema sjeveru. "Mi nemamo ništa. Na početku je još postojala nada ali danas... Revolucija je postala beznačajni pojam".

Kao Francuska Victora Hugoa

Sadok Mahmoudi se brine za mladež na jugu Tunisa.  I to iz mnogih razloga ali jedan je najjači. Gubtnici revolucije su posebice podložni propagandi islamista koji znaju kako će pridobiti glasače. U Kasserineu idu od kuće do kuće i dijele poklone. Mahmoudi strahuje od novih političkih sukoba u zemlji koji bi mogli prouzročiti novo prolijevanje krvi.Trenutno nalazi utjehu u Victoru Hugou i njegovim "Jadnicima" u kojima prepoznaje paralele između Francuske 19. stoljeća i Tunisa današnjice. "Victor Hugo je napisao: 'Jad ali barem sam živ'. Tako je i nama. I mi smo siromašni ali se i dalje borimo za slobodu i jednakost. Ja sam veliki optimist unatoč svemu", zaključuje Mahmoudi.

Autor: Alexander Göbel ( Nenad Kreizer)

Odg. ur. S. Matić