Tri razloga zašto izaći na izbore za EP

Nedostaje li pravi žar, interes ili oduševljenje? Predizborna kampanja odvijala se u većini zemalja gotovo u tajnosti, pa nije ni čudo da svi podaci govore da bi odaziv birača mogao biti rekordno malen, drugim riječima tek svaki treći ili četvrti građanin Unije mogao bi izaći na izbore. Možda je žalosno priznati da što se Europa više širi - ona postaje sve dosadnija. No, postoje barem tri razloga zašto je ipak bolje izaći na izbore za Europski parlament. Prvo, nije pošteno stalno kritizirati Bruxelles i Strasbourg, a onda ignorirati izbore, jer radi se prije svega o tome tko će vladati Europom. Drugi razlog je pak simboličane prirode: vrlo mali odaziv potkrepljuje mišljenje da je Europa politički patuljak i da će tako i ostati. Jer, ako Europa ne zanima ni vlastite građane, zašto bi onda trebala zanimati druge. I treći razlog je politički. U svim zemljama su izbori, koji se održavaju između 04. i 07. lipnja, test za odnos snaga kod kuće.

Izbori između dva sporazuma

Ovoga puta se radi o izborima između dva temeljna europska sporazuma, onoga iz Nice i još uvijek neprihvaćenog Lisabonskog sporazuma. I zato još postoje brojne nejasnoće. Recimo, ovaj mandat Europskog parlamenta završio je sa 785 zastupnika, a za idući se bira 736 parlamentaraca iz 27 zemalja. Lisabonski sporazum pak predviđa povećanje zastupnika na 751, ali na koncu bi ih moglo biti 754. Ne samo da su čiste brojke na prvi pogled nepregledne već je potpuno nejasno kako će se do kraja ove, 2009.godine odvijati i vrlo komplicirani odnos snaga između Parlamenta, Komisije i Vijeća ministara.

Razlog tih peripetija je činjenica da Europska unija “visi” između dva sporazuma. Lisabonski sporazum nakon irskog “ne” od lipnja 2008.godine još nije stupio na snagu, a ako ga Irci na novom referendumu ipak prihvate te kada ga ratificiraju Njemačka, Poljska i Češka, tada bi mogao stupiti na snagu najranije krajem 2009.godine. Prije toga bira se ne samo novi Europski parlament nego se određuje i sastav nove Europske komisije. Za obje institucije još uvijek vrijedi Sporazum iz Nice.

Koliko će zastupnika imati Njemačka?

Prema “Nici” predviđeno je 736 zastupnika, a prema “Lisabonu” 751. To znači da će najprije u parlament ući 736 zastupnika, a čim stupi na snagu Lisabonski sporazum u Europski parlament ulazi još 18 zastupnika sa različitih nacionalnih lista. Radi se o tri zastupnika više nego što to predviđa Lisabonski sporazum, a to je zato što će Njemačka kao jedina zemlja izgubiti tri zastupnika, odnosno umjesto sadašnjih 99 imat će ubuduće 96. No budući da se izabranim zastupnicima ne može oduzeti mandat, Njemačka će do 2014.godine imati i ta tri zastupnička mjesta i tako ukupan broj zastupnika Europskog parlamenta povećati na 754.

Nejasno je da li će 18 zastupnika prema “Lisabonu” biti na čekanju izvan Parlamenta ili će, kako je predložilo predsjedništvo Parlamenta, imati od početka status promatrača. Za sada su jedino Španjolci bili spremni da svoja dodatna četiri zastupnika u parlamentu zadrže i bez prava glasa.

Potpuno je nepregledna situacija i kod novog sastava Europske komisije koja bi svoju dužnost trebala preuzeti u studenom. I tada će na snazi biti još uvijek Sporazum iz Nice koji predviđa da Komisija može imati najviše 26 umjesto sadašnjih 27 članova. Lisabonski sporazum pak bi jamčio pravilo “jedna zemlja, jedan povjerenik” sve do 2014.godine, a možda i zauvijek, ukoliko se ne prihvati naknadno smanjenje Komisije za jednu trećinu, kako to traže Irci.

Irski referendum odlučuje

Ukoliko Irci na referendum u listopadu prihvate Lisabonski sporazum, tada je moguće da stara Komisija produži mandat do kraja godine, što bi značilo produženje mandata za nekoliko tjedana. Nakon toga slijedi odgovor na vrlo teško pitanje, koja članica odustaje “privremeno” od svojeg povjerenika. Ukoliko bi propalo prihvaćanje Lisabonskog sporazuma ili ako se njegovo usvajanje otegne, tada se mora smanjiti broj članova Europske komisije.

Imenovanje predsjednika Europske komisije moglo bi se dogoditi znatno ranije. Trenutni šef Komisije Jose Manuel Barroso ima najbolje izglede za još jedan mandat. Preduvjet je da demokršćani na izborima za Europski parlament postanu ponovno najjača politička snaga. U tom će slučaju već na sastanku na vrhu Europske unije 18. i 19.lipnja najvjerojatnije Europsko vijeće odlučiti o Barrosovom drugom mandatu, kažu europski diplomati. Barroso bi tada morao razraditi dva alternativna modela. Jedan za Komisiju u slučaju da se prihvati Lisabonski sporazum i drugi u slučaju da Europska unija i dalje ostane na sadašnjem Sporazumu iz Nice.

Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm