Težak život ne uzrokuje automatski i depresiju

Kod više od jedne od deset osoba u Njemačkoj 2022. je dijagnosticirana depresija. Ukupno, to je oko 9,9 milijuna ljudi. Trend: u porastu. To je rezultat istraživanja zdravstvenog osiguranja AOK. Iz istog istraživanja proizlazi da su žene češće pogođene nego muškarci. Ja sam jedna od njih.

U proljeće 2024. sam se počela osjećati loše. Ništa me više nije zabavljalo. Zajedno s lošim raspoloženjem razvijalo se i beznađe, ali i osjećaj krivnje. Zato što nisam bila dobra majka, što nisam bila dobra prijateljica ili supruga. Unutarnja me napetost iz kreveta tjerala u cik zore, s tisuću briga i strahova u glavi.

No u tom trenutku moj život zaista nije bio tako težak kao što je to bio u nekim drugim razdobljima. Na primjer, kada sam bila samohrana majka, morala raditi i istovremeno završiti studij. Ili za vrijeme pandemije korone. Pitala sam se: zašto se osjećam sve gore i gore iako mi se život znatno poboljšao u odnosu na prijašnje desetljeće?

Depresija je pitanje predispozicije

"Morate razlikovati stres, tugu i druge normalne reakcije na teške životne okolnosti s jedne strane i depresiju kao bolest s druge strane. To su dva različita svijeta", kaže Ulrich Hegerl, psihijatar i predsjednik njemačke Zaklade za prevenciju depresije i samoubojstva.

“Većina ljudi, a i ja sam to mislio, vjeruje da je depresija reakcija na teške životne okolnosti”, kaže Hegerl. Ova pretpostavka bi mogla postati problem i odvesti na krivi put.

Prema Hegerlu, odlučujući čimbenik u depresivnim bolestima je predispozicija. Kod osoba s takvom predispozicijom, određene životne okolnosti mogle bi izazvati razvoj jedne faze bolesti.

Takva takozvana predispozicija mogla bi biti genetske prirode. “Sklonost se može steći i traumatičnim događajima u djetinjstvu”, kaže psihijatar.

Izraženija mreža pažnje kao pokazatelj depresije?

Jedna nedavno objavljena studija također pokazuje da je depresija mnogo više od običnog emocionalnog pada i stanje u kojem se jednostavno osjećamo loše. Istraživači su uspjeli pokazati da je određena mreža u mozgu osoba s depresijom gušće i intenzivnije formirana nego kod zdravih ljudi.

Ova tzv. Salience mreža (mreža pažnje) djeluje kao neka vrsta filtera u mozgu. Kontrolira našu pažnju i usmjerava ju na relevantne vanjske podražaje. A to je važno za reguliranje našeg emocionalnog odgovora na te podražaje.

Kako to točno funkcionira još nije sasvim jasno. Prema studiji, veličina mreže istaknutosti u korelaciji je s određenim simptomima depresije, poput gubitka radosti i motivacije.

Istraživači stoga sumnjaju da povećanje veličine mreže pažnje može poslužiti kao pokazatelj depresije - čak i ako osoba (još) ne osjeća simptome.

Stigmatizacija osoba s depresijom

Dakle ja sama nisam kriva za to što mi se događa. Olakšanje je bio ključni osjećaj kad sam dobila dijagnozu. Sada sam se mogla prestati osjećati loše zbog toga što se osjećam loše. Mogla sam prestati samoj sebi čitav dan ponavljati: „Trgni se, prestani se tako ponašati."

Međutim, Hegerlove izjave i rezultati studije također znače: uvijek ću ostati osjetljiva na depresivne epizode. No kako kaže Hegerl, psihoterapija i lijekovi mogu spriječiti recidiv.

“Oni koji su pogođeni trebali bi napraviti plan za hitne slučajeve”, predlaže psihijatar. "Koji su prvi znakovi? Što tada mogu učiniti?" Međutim, to također može značiti da oni koji su pogođeni moraju svoju situaciju predočiti drugima i razgovarati o svojoj depresiji.

Meni je to padalo teško i bilo me je sram. “Jedan od najvećih izazova u suočavanju s depresijom je stigmatizacija uzrokovana lažnim razumijevanjem bolesti”, kaže Hegerl.

Odatle dolazi moj sram. Sada znam dovoljno o svojoj depresiji da je prestanem tretirati kao manu osobnosti. Ali znaju li to i ljudi s kojima se susrećem?

Izvori:

AOK Gesundheitsatlas: Depressionen Verbreitung in der Bevölkerung Deutschlands Ursachen, Folgen und Präventionsmöglichkeiten (2024)

Nature: Frontostriatal salience network expansion in individuals in depression (2024)

Stiftung Deutsche Depressionshilfe und Suizidprävention