Srednjovjekovni samostan - nastao u 21. stoljeću

Dio šume kod njemačkog gradića Meßkircha u blizini Bodenskog jezera je već raskrčen, a preko skorašnjeg gradilišta već prolaze ljudi u gruboj, lanenoj odjeći. Skupljaju oborena stabla jer će i ona biti potrebna kad ovog ljeta tamo počne gradnja čitavog malog gradića - i to po planovima iz 820 godine poslije Krista. Ne samo plan, sve će biti iz tog doba: neće biti struje niti strojeva, čak ni kave za radnike.

Doduše, samo je plan doista iz tog doba: to je nacrt kneževske opatije St. Gallen i taj samostan postoji - i ne postoji još i danas. Jer, po tom planu su doista u devetom stoljeću sagrađeni samostan i čitav niz okolnih zgrada na drugoj strani Bodenskog jezera, u Švicarskoj. Ali taj samostan je više puta obnavljan, a od mnogih zgrada koje su tada očito bile sagrađene, više nema ni traga.

U Meßkirchenu će zato izniknuti novi samostan, doslovce "još stariji" od originala u Švicarskoj. Idejni začetnik tog projekta je Bert Geurten, rođen u također karolinškom Aachenu. On je dugo obilazio Njemačku dok nije našao mjesto i općinu koja je željela prihvatiti ovaj projekt. Konačno, u mjestašcu na jugu Njemačke uspio je oduševiti i tamošnje građane da se priključe projektu.

Radovi su zapravo već počeli

Za sada je glavni stožer projekta smješten u bivšem hotelu Zum Löwen u samom središtu mjestašca. Tamo su i kopije plana jer se original čuva u zakladnoj biblioteci samostana u St. Gallenu. Geurtena svaki put obuzme žar kad objašnjava što će sve biti učinjeno: ne samo samostan i crkva za 2.000 ljudi, nego i čitav grad s oko pedesetak zgrada.

Pripreme su već počele u samom hotelu - što se lako može primijetiti po našim razmaženim osjetilima. Jer, mnogo toga se još mora naučiti o tehnologiji onog doba. Kako su se bojale ovčje kože? Koje granje je najpodesnije za izradu košara? Kako se šije grubo tkano laneno platno? Sve se stvara ručnim radom - i pod paskom stručnjaka.

I mnogi stanovnici gradića su se priključili projektu. Pekar Eberhard Hauff na okolnim imanjima vježba mlade volove. Njihov posao će biti da vuku kola, naravno - napravljena kao da su iz 9. stoljeća, i dovoze ono što je potrebno na gradilište. Mareike Punzel se već duže od godinu dana bavi biljkama i začinima kakvi su se koristili u to doba i uzgaja ih u svom vrtu. Joachen Israel se pokušava dosjetiti kako najbrže i najbolje proizvoditi drvene crijepove kakvi su uglavnom prekrivali krovove kuća u ono doba.

Uzor iz Francuske

Posla ima mnogo, a mnogo toga je zaboravljeno: klesari, kovači, lončari, kolari... Svi oni trebaju otkriti i naučiti baratati alatima kakvi su se koristili još dok je Karlo Veliki vladao tadašnjim svijetom i kad je umijeće rimskog doba već počelo padati u zaborav.

Bert Geurten je sretan - jer dragovoljaca nipošto ne nedostaje. Srednji vijek je u modi i posvuda ima sajmova na kojima se prodaju proizvodi kao iz onog doba ili festivala gdje se predstavljaju tadašnja umijeća. Današnje doba gotovih proizvoda očito je opčinjeno vremenima kada se baš sve moralo proizvesti vlastitim rukama, čak i bez bušilice i čeličnog alata.

I dok se polako stvara "Campus Gali", gradilište budućeg samostana u Njemačkoj, zapravo već postoji slično gradilište oko 600 kilometara zapadnije od Meßkircha. To je francuski Guédelon u sjevernom dijelu Burgundije. Već petnaest godina se tamo, usred šume, gradi dvorac, alatima i metodama iz 13. stoljeća. Isprva su se mnogi smijali "luđacima" koji su se upustili u ovaj projekt. Ali danas to gradilište svake godine privlači više od 300 tisuća turista koji žele, barem na trenutak, posjetiti Srednji vijek.

Ono što tek treba nastati u Njemačkoj, tamo je već stvarnost: na velikoj ograđenoj površini već raste golema tvrđava s još dva nedovršena tornja. Svugdje se radi, bez žurbe, bez bagera, bez električnih bušilica. Kamenje za tvrđavu dovlače kola koju vuku snažni ardenski konji. Ljudi u gruboj lanenoj odjeći tuku čekićem, kuju i rezbare u svojim radionicama.

Kako se radi križni svod?

Zapravo, Burgundija je prepuna tvrđava (to se vidi i po imenu pokrajine: Burg i na njemačkom znači tvrđava, utvrda) i baš nikome ne treba još jedna. Ali, to je projekt koji je nastao jer se htjelo "ponovo otkriti" kako se doista gradilo u Srednjem vijeku. Florian Renucci, arheolog i arhitekt u tom francuskom projektu tako tvrdi kako su oni jedini na čitavom svijetu koji znaju kako se pravi kameni križni svod. Isto tako je uvjeren da iz tog drevnog znanja mogu doći iskustva koja bi pomogla i nama u 21. stoljeću.

Njemački projekt u Meßkirchu je po mnogome sličan onome u Francuskoj, ali je još ambiciozniji. Ne samo jer se gradi zgrada koja treba biti gotovo četiri stoljeća "starija" od francuske tvrđave, nego zato što će tamo nastati čitav gradić iz devetog stoljeća. Bert Geurten od tog projekta ne želi stvoriti nekakav Disneyland, ali i on će biti znanstveni projekt - i turistička atrakcija. Jer, od nečega se mora i financirati takav poduhvat.

Za početak, novac je došao iz projekata Europske unije, grada Meßkircha i tamošnje njemačke pokrajine. Ali već za četiri godine on mora moći plaćati svoje račune sam - i od ulaznica turista. Ali ako bude dolazila samo trećina posjetitelja koliko ih dolazi u Burgundiju, Geurten je izračunao da se mogu "izvući".

Njemu je danas 64 godina i svjestan je kako neće doživjeti i vidjeti završen samostan - niti pomoću moderne medicine, a pogotovo ne one iz 9. stoljeća. Ali je sretan što je uspio započeti projekt i što ima dovoljno onih koji su ga spremni nastaviti. Jer kod gradnje srednjovjekovnog samostana je već i svaki dan gradnje - cilj kojem je Geurten težio.