Seksualne usluge na recept?

U Nizozemskoj već nekoliko godina postoji mogućnost da liječnik propiše pacijentu seks s takozvanim seksualnim asistenticama – ili asistentima. Pri tome moraju biti ispunjeni strogi uvjeti: osobe koje su upućene na pomoć države moraju liječničkim nalazom dokazati da se ne mogu seksualno zadovoljiti na drugi način, a moraju imati i dokaz da seksualnu uslugu ne mogu sami platiti. I u Njemačkoj savjetodavna institucija „Pro familia" već godinama pokušava razjasniti bi li financiranje seksualne asistencije mogla preuzeti zdravstvena osiguranja, zavodi za socijalnu pomoć ili neke druge državne institucije.

Posljednjih dana je ovu temu u javnosti ponovo pokrenula zastupnica stranke Savez 90/Zeleni Elisabeth Scharfenberg. Ona je za dnevnik Welt am Sonntag rekla da bi mogla zamisliti da hendikepiranim osobama država financira seksualne usluge prostitutki. Iako nije riječ o konkretnom i službenom zahtjevu stranke Zelenih, ova izjava je izazvala burne reakcije i rasprave – što je razumljivo kada se zna da će 2017. biti napeta izborna godina.

Razmjeri problema su nejasni

Među prvima je reagirao zamjenik šefa zastupničkog kluba SPD-a u Bundestagu Karl Lauterbach koji je za novine Frankfurter Rundschau izjavio da se protivi prostituciji „na recept", jer „komercijalne prostitucije ne bi trebalo biti u domovima za stare osobe". Oštro je reagirao i predsjednik Njemačke zaklade za zaštitu pacijenata Eugen Brysch rekavši da oni koji su upućeni na tuđu pomoć u obavljanju toaletnih potreba ili prilikom održavanja osobne higijene ili dok se hrane, „imaju druge brige".

Radio Deutschlandfunk tim povodom, međutim, piše da je tema seksualnosti u domovima za stare osobe važnija nego što to društvo opaža u javnim raspravama: stručne literature i savjetnika za pogođene osobe ne manjka. „No, time još nije odgovoreno na pitanje treba li seksualne usluge staviti na popis djelatnosti koje plaćaju zdravstvena osiguranja, a nejasno je i koliko je ovaj problem zaista velik."

„Izgubili vezu sa svijetom"

Jedan od najoštrijih kritičara ideje Elisabeth Scharfenberg potječe, međutim, iz redova samih Zelenih, gradonačelnik Tübingena Boris Palmer. On je na svom Facebook-profilu postavio pitanje: „Čemu uvijek u izbornoj godini ovakve avanture? Halo Saibold je 1998. razmišljala o restrikcijama letova za one koji putuju na godišnji odmor. Vegetarijanski dan, isti zahodi za muškarce i žene i optužbe za pedofiliju su također bili takvi hitovi. Zar netko tko je zastupnik u Bundestagu ne može takve ideje jednostavno ostaviti u koferu, ako već služe tome da budemo etiketirani kao luđaci koji su izgubili vezu sa svijetom? Ovakav početak godine je da ti se kosa naježi..."

A u taj „početak godine" pripada i drvlje i kamenje koje je sasuto na predsjednicu stranke Zelenih Simone Peter u prvim danima siječnja. Nakon što je kelnska policija rigoroznom kontrolom spriječila ponavljanje nereda u novogodišnjoj noći kao 2016. kada su sjevernoafrički imigranti masovno napadali žene, među općim pohvalama, Peterova je bila jedini kritični glas koji je doveo u pitanje „razmjernost i regularnost postupka u kojem je oko tisuću osoba kontrolirano zbog svog izgleda". I tom prilikom su se Zeleni našli na meti kritika velikog dijela političke javnosti.