Rasprodaja vrhunskih vina

Tko pije vino je inteligentan, seksi i - zdrav. Često i imućan, ali to Hugh Johnson u svojoj bibliji za vinoljupce ipak nije napisao. Svatko zna kako boca vina dobrog godišta iz poznatog vinograda nije samo užitak za nepce, nego i za džep - ako ste bocu kupili u pravo vrijeme. Tako se stvorio pravi hobi među onima koji su zarađivali rastom vrijednosti na burzama, okušavši svoje umijeće mešetarenja i sa vinima. Konačno, ima vina čija je cijena samo u posljednjih pet godina narasla za 300% - što je rezultat kojim se ne može pohvaliti niti svaki Hedge fond.

DAX za vina

U međuvremenu je u Londonu formiran čak i indeks vrijednosti stotinu vrhunskih vina. Naravno, ona su pretežito iz područja Bordeauxa i indeks nosi naziv Liv-ex 100. Ali prošla su vremena kada se na 'tulumima' financijskih akrobata podjednako čavrljalo o tvrtkama nano-tehnologije kao i o rastu vrijednosti sanduka Grand Crua Moutona ili Romanée Contija. To pokazuje i taj indeks: referentna vrijednost je listopad 2005. i zapravo u vrhuncu krize financijskih tržišta ovog lipnja je i taj indeks još bio na vrhuncu: na 264 bodova. Nakon toga je počeo padati i pada sve brže.

Sanduk šampanjca za 9600 dolara

Očito i imućni ljudi ovih trebaju novac: u Vinofoliju, najvećem internet-portalu za prodaju vrhunskih vina sa sjedištem u San Franciscu su od kraja ljeta dobili nalog za prodaju vina u vrijednosti od 10 milijuna dolara. Prošle godine u istom razdoblju je volumen iznosio jedva 6 milijuna. Prodaja ide teško: mnoge aukcije vrhunskih vina završe a da čitava trećina vina ne promijeni vlasnika. Da nema kupaca sa Dalekog Istoka koji očito još nisu toliko pogođeni krizom, stanje bi bilo mnogo gore. Ipak treba reći i da ova kriza najteže pogađa ona vina koja nisu u samom vrhu, nego tek zrnce ispod "najboljih od najboljih" - naravno u smislu cijene. Jer svaki novopečeni bogatun zna što je Dom Pérignon. Sanduk od šest boca posebne inačice ovog šampanjca, takozvane "Oneothéque" iz dobrog godišta 1976. je i nedavno postigao rekordnu cijenu od gotovo deset tisuća dolara.

Što je uopće "najbolje vino"?

Koliko god da je to teško i zapravo subjektivno pitanje, stvar čini još gorom činjenica kako su se u hobi sa vinima nerijetko upuštale i osobe koje pretežito piju samo colu. Osobito njima su glavne smjernice bili indeksi, poput Johnsonovog ili Parkerovog koji redovito vrednuju vina na tržištu. To je pak mnoge ambiciozne vinare natjeralo u vrtoglave investicije kako bi dobili još koji Parkerov bod, a njihovo vino još veću cijenu. Sadnice, priprema tla, podrumarstvo, enolozi, marketing - sve to može stajati bogatstvo. Kako puca balon tržišta skupim vinima, tako su i oni na rubu propasti iako teoretski imaju vinograde na najboljim područjima ove planete. (aš)