Oscari idu u Austriju

Morao je doći holivudski redatelj da bi njemačkom filmu pokazao koliko talentiran glumac ovdje postoji. Austrijanac Christoph Waltz nije, istina, bio nepoznat na filmskoj i televizijskoj sceni u Njemačkoj, ali je – s današnjega gledišta, godinama zapostavljan. Tri desetljeća je Waltz igrao uloge, ponekad i u popuno beznačajnim filmovima, nastupao na njemačkim i austrijskim pozornicama. Među poznavateljima je vrijedio kao glumac koji može glumiti različite karaktere. Ali, tek mu je Quentin Tarantino prije četiri godine u filmu "Inglourious Basterds" dao pravu ulogu.

Oscar lovcu na glave

Sad je to ponovo učinio. Ponovo je Waltz igrao u Tarantinovom filmu i pobijedio. Kao i 2010. je dobio Oscara za najbolju sporednu ulogu, što je velik uspjeh. U Tarantinovom filmu "Django Unchained" ovaj Austrijanac igra ulogu lovca na ljudske glave koji prati jednog roba u čudnom i brutalnom osvetničkom pohodu. I ponovo je ta uloga Waltzu dala priliku da pokaže svoje glumačke vještine: da se u kratkom vremenu mijenja između vica, cinizma, domišljatog sarkazma i čiste osjećajnosti. Ono što Waltz pokazuje pred kamerom predstavlja vrhunsku glumačku vještinu.

Waltzov sunarodnjak Michael Haneke još duže je u filmskom poslu i na početku je i sam htio postati glumac. Da od toga nije bilo ništa naknadno se može nazvati sretnim razvitkom. Jer, europski film je takodobio jednog velikoga redatelja. Ni to se dugo nije naziralo. Kao i Christoph Waltz i Haneke dolazi iz televizijske produkcije, u njoj je odrastao i izučio zanat. Ali, tek je veliko platno pokazalo svu veličinu njegovog talenta.

Psihogrami života

1989. je Haneke snimio film "Sedmi kontinent". Tko ga je vidio zacijelo ga nikada neće zaboraviti. Priča jedne obitelji iz srednjeg sloja koja je počinila samoubojstvo imala je sve ono što će karakterizirati i kasnije Hanekeove filmove. Upravo zastrašujuće precizan pogled na ljudska i društvena stanja, koji gledatelja nemilosrdno obuzima i više ga ne pušta. Uvijek su to bile priče koje se tiču svih ljudi. Ali, često i teški filmovi, ozbiljni i misaoni, i pritom intelektualno briljantni. Kao gledatelj čovjek im se morao prepustiti.

Hanekeov novi film "Liebe" (Ljubav), za koji je dobio Oscara u kategoriji najboljega stranog filma, također obrađuje temu koja se tiče svakoga. Ali, on nije zabavan u smislu uživanja u večernjem odlasku u kino. Tema je par koji dugo živi zajedno, koji je dugo dijelio dobro i zlo i sad se nalazi pred smrću. Film govori o starosti, bolesti, bilanci jednog života. Michaelu Hanekeu je očito dobro došao studij psihologije i filozofije. To kako svoje glumce angažira i vodi, u filmu "Liebe" su to veličanstveni Emmanuelle Riva i Jean-Louis Trintignant, pokazuje pravo majstorstvo. I to ne samo što se tiče inscenacije. Haneke se pokazuje i kao veliki poznavatelj ljudi.

Njemački i austrijski korijeni

Waltz i Haneke su Austrijanci. Waltz je rođen u Beču, ali ima i njemačko državljanstvo. Haneke je rođen u Münchenu, ali je već rano odselio u Beč i tamo odrastao. Ali, i njemački film može biti malo ponosan na dva nova dobitnika Oscara iz susjedne Austrije.

Waltz je godinama glumio u njemačkim televizijskim filmovima, a neki redatelji su ga uspijevali dovesti do toga da pokaže vrhunske rezultate. Nezaboravan je primjerice njegov nastup kao pjevač šlagera Roy Black ili kao beskrupulozni otmičar u filmu "Ples s đavlom – otmica Richarda Oetkera". Ali, Waltz je htio više i mogao je više. Njegov prvi Oscar je bio početak karijere međunarodne zvijezde, u kojoj je radio i s redateljima kalibra jednog Romana Polanskog. Waltz stalno naglašava da se smatra Austrijancem, a ne Nijemcem. Prilikom dodjele Oscara čak nije htio odgovoriti na njemačkom kad su ga reporteri iz njegove domovine molili za kratku izjavu. Teško je zamislivo da bi se Waltza moglo ponovo vidjeti u nekim malim njemačkim TV-produkcijama. Christoph Waltz je sad dvostruki dobitnik Oscara, međunarodna filmska zvijezda.

Europski intelektualac

Kod Michaela Hanekea stvari izgledaju drukčije. On već odavno pripada među najveće europske redatelje, već je osvojio sve, od Zlatne palme do europske filmske nagrade. I ne može se tvrditi da je Oscar za film "Liebe" kruna njegovoga djela. Ako se pozna Hanekea i zna što misli o Hollywoodu i komercijalizaciji filma, zna se da mu je možda važnija Zlatna palma koju je 2009. osvojio s filmom "Bijela vrpca" nego američka nagrada. Pokazatelj toga je zacijelo i činjenica da se Haneke, u noći dodjele Oscara, kao jedini od ovogodišnjih dobitnika nije pojavio iza pozornice gdje se obično daju kratki intervjui.

Ipak, on se od svega srca veseli Oscaru za film "Liebe". To je europska koprodukcija za koju su novac dale Francuska, Austrija i Njemačka. On time jača i europsko kino. Da je sa Stefanom Arndtom i njegovom tvrtkom "X-Filme Creative Pool" jedan njemački producent sufinancirao film "Liebe" pokazuje ne samo osjećaj njemačkog kina za veliku europsku filmsku umjetnost nego i Hanekeovu povezanost s njemačkim i europskim filmom.