Nemoralna ponuda velikog brata - oružje za priznanje
11. rujna 2009
"Ipak se kreće" - misao je koja vjerojatno prolazi glavama mnogih ljudi u Južnoj Osetiji i Abhaziji. Nakon Rusije koja je to učinila još u kolovozu prošle godine i Nikaragve koja je slijedila kratko nakon toga, Venecuela je sada treća zemlja koja priznaje nezavisnost ova dva područja odcijepljena od Gruzije. Moskva je nezavisnost Južne Osetije i Abhazije priznala usprkos brojnim međunarodnim prosvijedima nakon vojnog sukoba s Gruzijom, demonstrirajući time svoje aspiracije na dominantnu ulogu u području Kavkaza. Tijekom susreta s ruskim predsjednikom Dimitrijem Medvedjevim, njegov je venecuelanski kolega Hugo Chavez, koji se trenutno nalazi na turneji u okviru koje će posjetiti devet zemalja, izjavio: "Priznanje važi od ovog trenutka, uskoro ćemo uspostaviti i diplomatske odnose."
Danke, Hugo!
Ruski predsjednik naravno nije krio zadovoljstvo. On je rekao da se radi o "važnoj odluci" na koju on predsjednika Chaveza nije ničime niti prisiljavao niti nagovarao. Medvjedjev je međutim odmah dodao: "Nama je sudbina tih dviju zemalja vrlo važna. Hvala, Hugo!" Da ova odluka Huge Chaveza možda ipak nije samo tek tako pala s neba upućuju rijeći koje je ruski predsjednik potom uputio novinarima. On je hvalio prijateljske odnose dviju zemalja i u vezi s planiranom prodajom oružja Venecueli naglasio: "Moskva će isporučiti sve što Venecuela traži!"
"Naši su tenkovi vrlo dobri!"
A za sada Chavez traži podosta toga: od 2005. godine je Venecuela iz Rusije uvezla oružja u vrijenosti od 2,7 milijardi eura. A ni najnovija narudžba Caracasa nije skromna: između ostaloga riječ je o 100 tenkova u vrijednosti od 350 milijuna eura. To je potvrdio i Medvedjev riječima: "Da, isporučivati ćemo tenkove. Naši su tenkovi vrlo dobri."
A Venecuela ih nužno treba, tvrdi Chavez, jednako kao i helikoptere, kalašnjikove..."Mi trebamo oružje", naglašava lijevo orjentirani venecuelanski predsjednik koji se smatra legitimnim nasljednikom "Velikog vođe" Fidela Castra i njegove revolucije. "S obzirom na sve veću vojnu prisutnost Sjedinjenih Američkih Država na području Latinske Amerike mi trebamo puno oružja." Riječi koje jedni promatrači opisuju kao tipično pretjerivanje, dok ih drugi ipak primaju k znanju s nelagodom: mali energični predsjednik Venecuele raspolaže s velikim nalazištima nafte, što znači i velikim financijskim sredstvima. A pitanje je da li će kupljeno oružje dogo biti samo pakrirano po skladištima i hangarima.
Autor: dpa/za
Odg. urednik: M. Ljubičić