Lutrija za mjesto na groblju
23. srpnja 2018
Mnogo stanovnici Berchtesgadenera u Bavarskoj žele biti sahranjeni na Starom groblju. Ono se smatra lijepim i dobro održavanim, stari spomenici odišu vječnošću - i nalazi se u samom centru živopisnog grada na Alpama.
Na groblju u Berchtesgadeneru od 1972. godine nisu stvarana nova grobna mjesta. Međutim, u posljednje vrijeme se oslobodilo toliko mnogo mjesta da ih je lokalna uprava odlučila ponovo dodijeliti na korištenje, ali ne kao što je to uobičajeno, po redu prijave, već na osnovu lutrije. Jer za 200 grobova je bilo 280 prijava.
Višak grobnih mjesta
Neobično, ali pošteno - kažu o toj lutriji u Saveznoj udruzi njemačkih pogrebnika (BDB) u Düsseldorfu. Međutim, problem je isto tako neuobičajen, jer je trend sasvim drugačiji: „Generalno, na grobljima u Njemačkoj postoji višak slobodnih grobnih mjesta", kaže glavni tajnik te udruge Stephan Neuser. Zbog toga su mnoge općine već smanjile svoja groblja ili ih zatvorile.
Norbert Fischer, povjesničar kulture iz Hamburga, spontano navodi jedan jedini primjer gdje je gužva za grobna mjesta: „Na groblju St. Severin-Kirchhof na otoku Sylt na Sjevernom moru jer se na njemu sahranjuje mnogo ljudi koji tamo uopće nisu živjeli."
Kremiranje umjesto pogreba
„Uzrok viška slobodnih grobnih mjesta je očigledan", kaže Neuser iz BDB-a: „Sve više ljudi se odlučuje za kremiranje umjesto sahranjivanja, a za to je potrebno mnogo manje prostora."
Na početku Vajmarske Republike, dakle prije skoro 100 godina, u Njemačkoj je kremirano manje od dva posto mrtvih. Poslije Drugog svjetskog rata postotak u Saveznoj Republici bio je oko deset posto, a kremiranje u DDR-u je postalo standard. U međuvremenu se u Njemačkoj kremira oko dvije trećine umrlih.
Važan razlog za sve veći broj kremacija je to što mnogi odbacuju crkvene statute i krišćansku tradiciju sahrane u zemlju, zasnovanu na vjeri da bi tijelo trebalo biti očuvano za uskrsnuće.
Mobilnost i individualizam
„Umjesto vjere, na prvom mjestu prilikom donošenja odluke, gdje i kako s umrlim, su praktični razlozi", kaže Fischer: „Danas članovi obitelji često žive udaljeni stotine kilometara." Zbog toga ima sve manje novih klasičnih obiteljskih grobnica. Kad nitko ne živi u blizini, tko će se brinuti o grobu? „Mnogi žele uštedjeti te troškove", kaže Neuser i potvrđuje da je novac važan faktor. Kremacije su obično jeftinije od pokopa u zemlju.
Zbog toga su mnoga groblja sagradila kolumbarij po ugledu na Mediteranske zemlje: to su zidovi s brojnim nišama u koje se polažu urne.
Osim toga, i u ovoj branši se širi individualizam, iako su njemački zakoni striktni: mrtvi moraju biti na grobljima sahranjeni u zemlju ili položeni u mjestu za urne. Postoje samo dva izuzetka: pepeo pokojnika može biti rasut u more ili zakopan u šumama koje pripadaju groblju.
Posljednjih godina nastaju brojna zajednička groblja - privatno organizirana, ali službeno priznata groblja: „Još 1990. su tako sahranjivani siromašni umrli od AIDS-a koji bi inače bili anonimno sahranjeni na račun države", kaže Fischer. U cijeloj Njemačkoj, postoji nekoliko čisto ženskih groblja, a u Gelsenkirchenu postoji groblje za navijače nogometnog kluba Schalke 04.
U gospodarskom smislu, moglo bi se reći: klasična groblja su izgubila monopol, a konkurencija raste. Groblje Ohlsdorf u Hamburgu na svojoj internet stranici nudi: kolumbarij, grobnice, šumska groblja, grobnice za individualni dizajn, sahranjivanje u skladu s islamskim obredima ili po kineskoj tradiciji, i još mnogo toga.
Rituali se mijenjaju
Pogrebnici su protiv anonimnih sahrana jer kažu, ljudi vole imati mjesto gdje mogu doći i tugovati za umrlim. Isto tako su kritički nastrojeni prema trendu - uprkos tome što je to zabranjeno u Njemačkoj - da se urne s pepelom umrlih drže kod kuće.
Norbert Fischer se samo djelomično slaže: „Rituali se stalno mijenjaju. U vrijeme Francuske revolucije anonimne masovne grobnice su bile popularne jer se slijedila ideja o jednakosti. A, opet neki mladi ljudi tuguju veoma intenzivno na internetu, na društvenim mrežama ili na posebnim stranicama za mrtve", kaže Fischer.
I da se na kraju vratimo u Berchtesgadener. Lutrija je dobro prošla - na kraju je ostalo još 85 grobnih mjesta. Očigledno, ljudi su se bili prijavili nekoliko puta.