Lažno europsko obećanje Balkanu

Balkan ne oskudijeva u političkim konferencijama. Prije četiri tjedna su čelnici regije u Sofiji slavili 20 godina "Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi". Više od osam godina se državnici iz regije sastaju u okviru Regionalnog vijeća za suradnju. Krajem svibnja svi su šefovi država jugoistočne Europe održali godišnji summit u Sarajevu u okviru procesa "Brdo-Brijuni".

I pored svega toga Njemačka je prije dvije godine inicirala novi format poznat kao Konferencija o Zapadnom Balkanu. Nakon Berlina (2014.) i Beča (2015.), sada se sastanak održava u Parizu. Šefovi država i vlada Srbije, Albanije, Makedonije, BiH, Crne Gore i Kosova sastaju se s najvažnijim političarima EU-a, Njemačke, Francuske, Austrije i drugih zemalja Unije. Službeni cilj: balkanske zemlje treba brže približiti Bruxellesu.

Nespremnost na proširenje

Začkoljica je u tome što u dogledno vrijeme neće biti proširenja EU-a – to između ostalih govore šef Europske komisije Jean-Claude Juncker i predsjednik Bundestaga Norbert Lammert. Nakon što su se Britanci izjasnili za Brexit, spremnost da se u Uniju uvode nove članice praktično je nepostojeća. Konsolidacija prije proširenja – to je sada briselska dogma.

A ipak postoji horda političara, diplomata i stručnjaka u Bruxellesu kojima je posao pripremati balkanske države za članstvo u EU. Taj tim predvodi povjerenik za proširenje Johannes Hahn s europskim parlamentarcima zaduženima za regiju poput njemačkog demokršćana Davida McAllistera. Oni ponavljaju da je i dalje na snazi "obećanje" Europljana zemljama Balkana zadano na konferenciji u Solunu 2003. Tada je rečeno da EU nije potpun bez Balkana.

Stručnjaci redovito putuju u balkanske zemlje i tamo uvjeravaju domaćine i novinare da je "pristupna perspektiva neokrnjena". Ponekad se čak navode i konkretne godine kada bi neka zemlja mogla pristupiti EU-u. Tako su bosanski mediji prošlog svibnja slavili kada je šef tamošnjeg predstavništva EU Lars-Gunnar Wigemark ovu malu zemlju vidio kao članicu za deset godina.

Politika milijardama

Jaz između zaustavljenog proširenja EU-a i uvijek novih obećanja očigledno bi trebale premostiti Konferencije o Zapadnom Balkanu. EU želi održati državice jugoistočne Europe u dobroj vjeri s 12 milijardi eura za razdoblje od 2014-2020. godine. Tu je, recimo, novi autoput duž Jadrana ili od Niša do Prištine ili modernizacija propale željezničke veze između Beograda i Sarajeva. Ili osnivanje radionice mladih iz bivših zaraćenih republika po ugledu na njemačko-francuske odnose.

Ipak, politika koju je EU na Balkanu vodio svojim milijardama poslije desetljeća i pol otkriva više problema nego rješenja. Iako je Bruxelles prije tri godine isposlovao dogovor tradicionalnih neprijatelja Srbije i Kosova, gotovo niti jedna točka nije provedena. Ni nakon više od godinu dana Uniji ne uspijeva svojim posredovanjem srediti politički kaos u Makedoniji. Bruxelles nema uspjeha ni u višedesetljetnoj svađi Skoplja i Atene o imenu Makedonije.

Članica EU-a Hrvatska i kandidat za članstvo u EU-u Srbija su prošle godine vodile višetjedni trgovinski rat. Duboko zavađeni narodi Bosne su ovoga tjedna razjedinjeni oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju tako da ovaj ne može stupiti na snagu. Gotovo da se više i ne priča o ugnjetavanju medija, manipuliranom pravosuđu, sveprožimajućoj korupciji u svim ovim državama. Građani reagiraju masovnim iseljavanjem – u EU.