Kada svakodnevne sitnice postanu umjetnost

Njih skoro u Njemačkoj više i nema - malih trgovina za prehrambene proizvode u kojima je moguće naći i svakodnevne 'ne tako važne' sitnice poput pribadača ili bilježnica. Upravo se takva jedna trgovina nalazi u Berlinu. Vlasnica tzv. "Volksboutique" (pučke butike) je Amerikanka i umjetnica Christine Hill. 42-godišnja umjetnica prestižne manifestacije Documenta u Kasselu i profesorica za modu i vanjski izgled na sveučilištu u Weimaru smatra kako se upravo sitnicama mora posvetiti veća pozornost.

Sitnice u prvom planu

U izlogu su nadasve banalne stvari iz svakodnevnice, no na njima nema cijene, jer, Christine Hill upravo te sitnice smatra umjetnošću. "Ovdje imam mali metalni filter za čaj koji ima oblik kućice u američkoj saveznoj državi Maine. Kao i par lijepih novčanika, onakvih kakve su nekada nosile bakice. Imam mnogo starog pribora za pisanje iz SAD-a, od papira i pečata do bilježnica", priča Hill. Amerikanka je zapravo arheologinja svakodnevice, jer ona upravo one stvari, one sitnice koje svakodnevno upotrebljavamo stavlja u prvi plan.

"Na prvom mjestu radi mi se o tome da se te stvari ne zaborave ili da se ono što je nekada proizvedeno ne baci u smeće. Rado posjedujem lijepe stvari i smatram kako to nije staromodna osobina. Prije bi to bilo da sve radite pomoću računala, a to jednostavno nije za mene", smatra umjetnica.

'Paprena' cijena

Pri ulasku u "Volksboutique" imate osjećaj kako ste ušli u neku od američkih serije iz 50-tih godina, a u središtu te serije nalazi se pravi primjer uzorne i nasmijane domaćice. U ovu nadasve zanimljivu i šarenu trgovinu ulaze ljudi koji dosad nisu mnogo bili povezani s umjetnošću. Poput ekonomskog savjetnika za poduzeća iz Frankfurta Matthiasa Heimanna: "Vrlo zanimljiva ideja, koja u prvi plan nije stavila samo komercijalne aspekte. Ovdje se može mnogo toga otkriti, stari stil, stari svijet." No za razliku od "normalnih" trgovina, kupac u ovoj trgovini mora obrazložiti zašto su mu neke stvari potrebne. Christine Hill to upisuje u svoju svaštaru i zatim te stvari stavlja u smeđu kutiju.

Na kraju proizlazi jedno vrlo posebno umjetničko izdanje profanosti iz svakodnevice, a cijena - 175 eura. "Što se tiče cijena za takve umjetnosti tu postižem dobar deal. Naravno, nitko neće ovdje ući i reći kako brzo želi kupiti neki božićni poklon, tu je više riječ o promišljenoj odluci: 'želimo li si ovakvo što priuštiti, što ćemo kasnije kod kuće čuvati'. Tu se radi o određenom faktoru prisjećanja", ističe vlasnica "Volksboutiquea".

No većinom je prazna...

Christine Hill normalne stvari proglašava umjetnošću jer na neki način sve je umjetnost. No isto tako ona želi pokazati kako je umjetnost biznis. A njezin moto glasi 'think'. "Think je moto IBM-a, američke tvrtke za razvoj računala i informacijske tehnologije. Moj je otac tamo dugo radio i u svakom je uredu na zidu visio upravo taj moto. Za mene to također ima svoje značenje. Jer, ovdje se radi o poslu koji se dogovara preko pulta. To čine mnogi ljudi i to više puta dnevno, a upravo bi tu trebali razmisliti što se tu zapravo događa", priča ona.

Sve ovo malo podsjeća na francuskog slikara Marcela Duchampa koji je 1914. u jednom pariškom tržnom centru kupio otvarač za boce, potpisao ga i proglasio umjetničkim djelom. Tada je izazvao umjetnički skandal, danas to skoro nikoga više ne iritira. Možda je upravo zbog toga "Volksboutique" većinom i prazan.

Autor: Christoph Richter / Marijana Ljubičić

Odg. urednik: Anto Janković