Molim Vas, ne dirajte umjetničko djelo!
26. lipnja 2008
Gönhill Alkidiz svakodnevno i besplatno ima priliku uživati u stručnim vođenjima po kelnskom Muzeju Ludwig, jednoj od najuglednijih adresa za umjetnost u toj rajnskoj metropoli. Ona, naime, već četiri godine radi kao čuvarica u muzeju. U početku nije ništa znala o umjetnosti, u međuvremenu je, međuti, naučila cijeniti umjetnine koje čuva. "Prije sam mislila: apstraktna umjetnost, neke mrlje, ali što je tu umjetnost? Ali ovdje se može vidjeti i puno drugih vrijednih stvari", priča ona. Recimo Picassova djela - više od 700 grafika i brojna ulja na platnu, keramike, skulpture iz svih faza poznatog umjetnika nalaze se u fundusu Muzeja Ludwig. Tu su i brojna njegova kubistička djela.
Privremeni posao za aktivne i stalni za nesvršene studente
Roxana Mitu ih čuva i kada je tek došla, predstavljala su za nju zagonetku. U međuvremenu je, kaže, od kustosa i njihovih predavanja naučila da je Picasso crtao lica razmještajući njihove dijelove - nos gore, jedno oko dolje, usta sa strane - te je tako naučila gledati i Picassova djela. Roxani se umjetnost sviđa kada slijedi određena pravila, kada je objašnjiva, što nije ni čudno s obzirom na njezin životni put. Ona je, naime, 2004. došla u Njemačku i počela je studirati biologiju. Studirala je nekoliko semestara dok joj nije ponestao novac. Kako bi nešto zaradila honorarno, našla je posao u muzeju. No, s vremenom je student-servis-posao postao njezin glavni izvor zarade - s punim radnim vremenom. Bez obzira na svu ljubav prema umjetnosti, ta 24-godišnjakinja ne želi čitav život raditi taj posao - jednog dana želi se svakako vratiti na fakultet.
Iz ljubavi prema umjetnosti...
Za njezinog kolegu Klausa Hänscha pak više nema povratka. On je još prije 20 godina prekinuo studij prava i onda ciljano tražio posao u muzeju jer je oduvijek bio zaljubljenik u umjetnost. I nakon kraja svog radnog vremena čita debele knjižurine o slikarima i slikarskim epohama. No, to mu na njegovom radnom mjestu ne koristi. "Ne smijemo davati nikakva objašnjenja niti upute posjetiteljima, za to je zaduženo vodeće osoblje. Mi trebamo samo decentno stajati u pozadini i paziti da se djela ne oštete i ne nestanu", objašnjava Hänsch. Često je muzej u kojem radi pun posjetitelja pa nema vremena za uživanje u umjetničkim djelima koja ga okružuju, ali nekada u izložbenim prostorijama muzeja nema nikoga osim djela i njihovih čuvara. Roxana Mitu mrzi te sate jer joj vrijeme onda posebno sporo prolazi. Klaus Hänsch u njima pak uživa. "Kada nema publike u muzeju, sjednem ispred nekih slika i podrobno ih, u miru, promatram", kaže on.