Hrvatski strah od njemačke privredne slabosti

Na prvoj sjednici njemačke Vlade nakon ljetnih praznika kancelarka Angela Merkel se suočava i s jednom temom o kojoj dugo nije morala razbijati glavu: stanjem njemačke privrede i mogućim tendencijama razvoja.

Godinama je naime u vezi s tim ona samo zadovoljno mogla primati k znaju vijesti koje su dolazile: dugo vremena je njemačka privreda poznavala samo jedan pravac razvoja – prema gore. Iz mjeseca u mjesec su bilježeni novi rekordi – u proizvodnji, u izvozu i u smanjenju broja nezaposlenih.

Njemački divovi kašljucaju

Vrlo zgodan popratni efekt tog razvoja je bio i njegov pozitivan uticaj na ekonomski razvoj u brojnim drugim zemljama, među kojima je i Hrvatska. Njemačka ne samo da je sve više proizvodila i izvozila, već je i sve više investirala, uvozila i trošila. To se u Hrvatskoj povoljno odrazilo kako na izvoz roba, tako i na izvoz usluga – a tu značajnu ulogu igra turizam.

No u posljednje vrijeme je sve više kako ekonomskih stručnjaka, tako i novinara koji se bave privrednim temama koji upozoravaju na jedno inače logično pravilo: što se stalno uzdiže, jednog će dana morati početi i padati. Sve je više indikatora koji pokazuju da je njemačka privreda možda ipak dosegla određenu granicu rasta.

Neki veliki koncerni poput najveće njemačke banke Deutsche Bank, kemijskih koncerna BASFi Bayera, ili industrijskih divova poput Siemensa ili Thyssenkruppa, najavljuju masivna smanjenje broja radnih mjesta i upozoravaju na smanjenje ukupnog prometa i dobiti. U svom aktuelnom izvještaju objavljenom u utorak, savezni ured za statistiku navodi da je bruto društveni proizvod (BIP) u drugom kvartalu ove godine smanjen za 0,1 posto, a uz to i indikatori kojima se mjere tendencije u razvoju konjunkture pokazuju prema dolje.

Buđenje politike

U međuvremenu ta rana upozorenja stručnjaka nailaze i na odjek među političarima. Savezni ministar privrede Peter Altmeier (CDU) smatra da se radi o „ozbiljnom signalu upozorenja". Po njegovim se riječima njemačka privreda nalazi u fazi „konjunkturalne slabosti, ali ne i recesije", i predlaže neke intervencije (i dalje vrlo bogate) države, kako bi se negativne tendencije već u korijenu zaustavile. A njegov kolega, ministar rada Hubertus Heil (SPD), je već najavio mjere „za slučaj da se ne radi samo o konjunkturalnom zahlađenju", već se kriza dalje produbi. On planira zakon kojim bi se između ostalog poslodavcima olakšalo postavljanje zahtijeva za tzv. „skraćenim radnim vremenom" (Kurzarbeit).

To je model primjenjen u Njemačkoj za vrijeme krize 2008./2009. godine, koji je, kako procjenjuju mogi, bitno doprinijeo tome da je njemačka privreda relativno bezbolno prebrodila tadašnju krizu i bolje od većine drugih industrijskih zemalja ušla u novi ciklus rasta proizvodnje - i dohotka. Firma koja privremeno ima manje narudžbi, nekog radnika ne otpušta, već on neko vrijeme ili radi manje, ili čak uopće ne. Dio plaće on međutim i dalje prima, a osigurane su mu i brojne pogodnosti koje proizlaze iz radnog odnosa. Kada se privredna situacija poboljša, firma tog radnika naprosto ponovo aktivira u punom obimu. Troškove koji nastaju za vrijeme tog „kurzarbeita" pokriva uglavnom država.

Hrvatska pod pritiskom

To preventivno djelovanje njemačke politike, praćeno činjenicom da njemačka država još uvijek raspolaže s ogromnim količinama novca, pa je u stanju ublažiti eventualne socijalne posljedice daljeg pogoršanja privredne situacije, upućuje zasada na to da se barem u dogledno vrijeme realna ekonomska i životna situacija građana u zemlji neće osjetno pogoršati.

Drugačija bi situacija međutim mogla biti u zemljama koje su ekonomski usko vezane s Njemačkom. Stara je krilatica da `kada Njemačka privreda kihne, Europu trese groznica‘ – a što je zemlja privredno slabija, to je i groznica jača.

Jedna od takvih zemalja je Hrvatska. Njemačka u ukupnom robnom izvozu Hrvatske ima udio od 13,2 posto, a u izvozu usluga 20,4 posto. Zbog toga slabosti njemačke privede, koji se u zemlji gotovo i ne osjećaju, za Hrvatsku bi mogle predstavljati ozbiljne poteškoće.

Vezanost uz njemačku privredu

Prve naznake tog razvoja su već vidljive. „Apsolutno smo svjesni negativnih trendova u njemačkoj robnoj industriji, i to već nekih sedam do osam mjeseci. Nažalost, morali smo zbog takve situacije već poduzeti neke neželjene mjere – kaže Zoran Uranjek, direktor poduzeća Harburg Freudenberger Belišće, za DW. Ta članica velike njemačke grupe, koja proizvodi automobilske gume, prije dvije godine je tražila kvalificirane strojare i druge radnike, zapošljavajući do 700 radnika, te je imala zavidnu perspektivu rasta. Not a su vremena prošla. Prva mjera koju spominje Uranjek odnosi se na otpuštanje dijela radnika - zasad oko 10 posto zaposlenih.

„Naša tvrtka, kao dio njemačke kompanije u njenom stopostotnom vlasništvu, neminovno je pretrpjela udar promijenjenih okolnosti u Njemačkoj. Jasno nam je da će i drugi dio ove godine biti pod utjecajem istih kretanja, potom i prvi kvartal iduće, a možda i čitava 2020. godina“, dodao je direktor HF Belišća.

„Čitava naša strojna proizvodnja već osjeća posljedice negativnih tokova u njemačkoj prerađivačkoj industriji, naročito onoj koja je vezana uz automobilski sektor, gdje su narudžbe ponegdje smanjene do 30 posto", navodi ovaj privrednik. On dodaje i da za razliku od Njemačke, Hrvatskoj nedostaju mehanizmi koji bi ublažili posljedice: "Nazalost u RH jos nemamo taj mehanizam, inace bismo kao u Njemackoj mogli barem dijelom pribjeci tome umjesto otpustanju radnika".

Turizam - osjetljiva privredna grana

Druga privredna grana, za Hrvatsku itekako važna, koja bi slabljenjem privrednog zamaha u Njemačkoj mogla biti ozbiljno pogođena, je naravno turizam. Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu (IZT) kazao je za DW tim povodom da je njegova ustanova također već došla do sličnog zaključka. Naravno, i sam je uočio da se u Hrvatskoj o tome ne diskutira, i da se moguće posljedice još ne analiziraju.

„Njemački turisti ovdje su lani ostvarili četvrtinu ukupnih noćenja“, kaže Krešić, „pa zaista možemo očekivati njihov smanjeni interes, ukoliko im ekonomija utone u recesiju. Stoga je već sad krajnje vrijeme da se takav efekt pokuša spriječiti, a pritom uopće nije riječ o malenom izazovu."

Prema spoznajama IZT-a, Hrvatska previše ovisi o njemačkom tržištu, bez dostatne fokusiranosti na ostala. „Ili, da citiram financijaše, ne bismo smjeli tako držati sva jaja u istoj košari“, dodaje Krešić. Ta se izreka odnosi kako na udio njemačkih gostiju u hrvatskom turizmu, tako i na previsok udio turizma u ekonomiji Hrvatske općenito.