Documenta 13 u znaku rekorda

Documenta 13 će ako po ni čemu drugom, biti upamćena po rekordima. Naime, nikad toliko umjetnika (gotovo 300) nije bilo pozvano na ovu manifestaciju koja se održava svakih 5 godina i koja se, po mišljenju mnogih, posljednjih desetljeća razvila u najvažniju likovnu smotru današnjice. I izložbenih prostora je diljem grada Kassela više nego ikada (preko 30). U 100 dana koliko traje ova smotra očekuje se preko 750.000 posjetitelja.

Arapske promjene

Documentu, za razliku od Biennala u Veneciji, smotre koja s izložbom u Kasselu konkurira za epitet najvažnije na svijetu, ne uređuju nacionalni selektori nego kuratori. Ove godine je izbor pao na američku kustosicu Carolyn Christov-Bakargiev koja je već uoči otvorenja nekim istupima privukla pozornost javnosti. Radilo se o jednom kulturnom sukobu na lokalnoj razini u kojem se nekoliko lokalnih pregalaca nije dalo pokoriti pred svemoćnom Documentom koja svakih pet godina ovaj uspavani industrijski grad u srednjonjemačkoj provinciji pretvori u likovnu metropolu svijeta. No skandal(čić) se utišao i svjetska likovna javnost se može okrenuti izložbi koja bi svojim djelima trebala, kako kaže Christov-Bakargiev, "zaustaviti trenutke u kojima se svijet mijenja". Tako se na ovogodišnjoj Documenti našao povelik broj umjetnika koji tematiziraju aktualna previranja u arapskom svijetu.

Može ali i ne mora biti umjetnost

No pored obavezne aktualne politike, koja je manje više vjerni pratilac posljednjih Documenti, ovogodišnja kuratorica je dala i prostora ostalim dostignućima ljudskog duha i uma. Tako se na Documenti 13 našao i jedan fizičar, nekoliko filozofa ali i jedna aktivistica koja se bori za opstanak autohtonog sadnog sjemena. I inača je prehrana jedna od tema ovogodišnje izložbe što i nije nešto novo. No dok je na posljednjoj, prije pet godina održanoj Documenti, medije privlačio kralj molekularne kuhinje Ferran Adrià, ove godine više pozornosti je posvećeno političkoj dimenziji globalne problematike s prehranom. Inače, kako je predstavljeno na konferenciji za tisak, izabrana umjetnička djela na Documenti 13 bi trebala predstavljati četiri stanja pod kojima umjetnost može nastati: pod opsadom, u stanju nade, prilikom povlačenja i na pozornici". Pritom ulogu pozornice preuzima sam Kassel. Ostala tri "stanja" ili "teme", po uzoru na prethodne Documente čiji su pojedini elementi bili predstavljani na lokacijama diljem svijeta (između ostalog i u restoranu Ferrana Adrie "El Bulli" u blizini Barcelone), su prebačeni u Kabul ("opsada"), Kairo ("nada") i kanadski nacionalni park Banff ("povlačenje") gdje će u sljedećih 100 dana biti održani seminari i likovne radionice. No Christov-Bakargiev je istodobno zaključila kako ono što sudionici ove godine izlažu "može ali i ne mora biti umjetnost" ponavljajući staru istinu da "granica između onog što je umjetnost a što nije, postaje nevažna".

I tako se među tristotinjak radova ove godine našao i jedan sanatorij za liječenje stresa, cvijeće koje raste na gomili komposta te vjerna kopija vješala na kojima je neslavno završio irački diktator Sadam Husein. Iz Hrvatske je i na ovu Documentu otputovala proslavljena Sanja Iveković koja je u Kasselu već gotovo kao kod kuće (sudjelovanje na Documentama 8, 11 i 12). Zagrebačka umjetnica se predstavlja refleksijama na politička uređenja (diktature) u radovima "Neposlušni (Razlozi za pritvor)" i "Neposlušni (Revolucija)".