Biznis na Everestu cvijeta – zajedno s nuspojavama
29. svibnja 2013
Nekadašnji pioniri više nisu na životu. S Novozelanđaninom Georgom Loweom koji je u dobi od 89 godina preminuo prije nekoliko tjedana, otišao je i posljednji alpinist, sudionik uspješne britanske ekspedicije iz godine 1953. Lowe je bio prvi koji je Edmundu Hillaryju i Tenzingu Norgayu, 29.5.1953. godine na visini od 8.000 metara, čestitao na uspješnom prvom osvajanju vrha Mount Everesta u povijesti. Tek nešto kasnije, 1.lipnja, šifrirana vijest o uspjehu ekspedicije stigla je i do Londona – točno na dan proslave krunidbe kraljice Elisabete II. Ona je kasnije Hillaryju i Johnu Huntu, vođi ekspedicije, u znak zahvalnosti dodijelila plemićke titule. Šerpa Tenzing Norgay morao se zadovoljiti samo s Georgovom medaljom – drugoklasnom civilnom nagradom Velike Britanije.
„Everest je turistima potpuno nebitan“
Sir Edmund Hillary preminuo je 2008. godine u dobi od 88 godina. Njegov pratioc, Tenzing Norgay otišao je 1986. u dobi od 71 godine života. No, obojca su doživjela i najnoviji, komercijalni razvoj alpinističkog turizma na Everestu. Do danas se na vrh popelo sveukupno 6.000 osoba. „Sve su to ljudi koji o alpinizmu. gotovo i nemaju pojma. Njima ovo brdo ne znači ništa. Jedino što njih zanima je da kroče na vrh kako bi se kod kuće time mogli praviti važni“, rekao je Hillary. On je u više navrata zajedno s poznatim južnotirolskim alpinistom Reinholdom Messnerom apelirao na vladu u Nepalu da smanji broj alpinista koji dolaze na Mount Everest. No, njihovi pokušaji nisu imali nikakvog učinka. Nije ni čudo – turizam na Everestu najveći je izvor zarade ove siromašne zemlje. „Samo ekspedicije 2011. godine, Nepalu su donijele zaradu od oko 11,6 milijuna eura“, kaže Šerpa Ang Tshering, dugogodišnji predsjednik Nepalskog alpinističkog udruženja, voditelj ekspedicija na Everest i uspješni poduzetnik.
80-godišnjak na vrhu
Stotine alpinista i jednaki broj Šerpi, iz godine u godinu dolaze u podnožje Mount Everesta i odavde kreću u ekspedicije osvajanja vrha. Neki to čine polazeći sa sjeverne strane iz Tibeta, drugi pak s južne, nepalske strane. Na obje rute, Šerpe unaprijed postavljaju čeličnu užad koja vodi sve do samog vrha, do 8.850 metara. Na njih se turisti, njihovi klijenti samo trebaju prikopčati. U rijetkim danima lijepog vremena, ovdje se mogu vidjeti čitavi redovi onih koji žele doći do najvišeg vrha svijeta. Samo tijekom ovog proljeća, zabilježno je 600 osoba koje su uz pomoć Šerpa i dobro pripremljenih puteva uspijeli doći do vrha – među njima je bio i jedan 80-godišnji Japanac, Yiuchiro Miura.
No, usprkos pripremama, bocama s kisikom, najmodernijoj opremi, Mount Everest još uvijek ipak predstavlja i veliku opasnost. Tako je ovog proljeća ovdje život izgubilo devet osoba – preminuli su zbog hladnoće, visinske bolesti, opće slabosti.
Niti sherpe nisu što su nekoć bili
Gužve, redovi u kojima se čeka i po nekoliko sati, stotine metara žice za uspinjanje, ljestve na najopasnijim prijelazima – to je slika Mount Everesta danas. Kako kaže Austrijanka Gerlinde Kaltenbrunner, prva žena koja se bez boce s kisikom popela na svih 14 vrhova svijeta iznad visine od 8.000 metara, „to više nema veze s Everestom kakav je nekoć bio“. „2012. godine sam bila na Nuptse brdu ( u blizini Everesta) i od tamo sam mogla vidjeti što se događa na Everestu. Boljelo me kada sam sve to vidjela, to ovo brdo nije zaslužilo“, rekla je ona.
No, u međuvremenu turisti koji dolaze, iako plaćaju svoj boravak i uspinjanje, očigledno ipak više nisu tako dobrodošli kao nekoć. To su na svojoj koži, koncem travnja ove godine, mogli osjetiti i Talijan Simone Moro i Švicarac Ueli Steck. S obzirom da su navodno tijekom uspinjanja odlomili jednu santu leda, kada su se vratili u logor, dočekala ih je grupa Šerpi. Desetak njih napalo je spomenutu dvojcu i fotografa koji je bio u njihovoj pratnji – vrijeđali su ih, gađali kamenjem i prijetili im smrću. „To su bili najgori trenuci mog života. Nisam vidio izlaz iz te situacije, osjećao sam se potpuno nemoćnim. Mnogi Šerpe u nama vide parazite koji dolaze na njihovo brdo bez da se pri tome povećava njihova zarada. Mislim da će ubuduće biti još više alpinista koji će doživjeti slične sukobe“, upozorava Ueli Steck.