Ludilo na Mount Everestu

Ovako kako je sada, neće moći još dugo tako ostati. Masovni turizam na najvišem vrhu svijeta, na Mount Everestu, odnosi sve više žrtava i samo je pitanje vremena kada će se dogoditi prava, masovna katastrofa. Posljednja nesreća u kojoj je stradalo šest osoba, dogodila se u subotu, 19. svibnja. I ovoga puta se na strmim stijenama pred vrh stvorio red onih koji su željeli na sam vrh, na visinu od 8.850 metara nadmorske visine. Među njima je bio i Nijemac Richard Stihler. „Na stijeni udaljenoj samo nekoliko stotina metara od vrha, stvorio se gusti red od oko 300 alpinista koji su do te mjere bili tijesno povezani i zavezani jedni za druge da se više od dva sata nitko nije mogao pomicati. Nije se moglo niti naprijed niti nazad. U ta dva sata mnogi su promrzli, a šestorica je izgubila život“, kaže Stihler.

No, ova tragedija očito nije prestrašila druge, da slijedećeg vikenda krenu istim smjerom. Samo proteklog vikenda, na vrh Mount Everesta se popelo sveukupno 180 alpinista. Kaotičnih scena ovoga puta nije bilo, kao ni žrtava.

Sve više nesreća i žrtava

Sveukupno se ove godine na vrh svijeta uspijelo popesti više od 500 alpinista. Samo je dvojci od njih ovaj poduhvat pošao za rukom bez korištenja boca za kisik - Švicarcu Ueliju Stecku i njegovom partneru iz Nepala, Tenjiju. Time se brojka onih koji su se od 1953. godine, (tada su se Novozelanđanin Edmund Hillary i Tenzing Norgay iz Nepala po prvi put popeli na ovaj vrh) povećala na 6.000.

Što se tiče smrtno stradalih, samo je ove godine poduhvat Mount Everest stajao desetoricu alpinista života. Toliko mnogo ih je zadnji puta bilo 2006. godine. Sveukupno je na ovom mjestu do sada stradalo 233 osoba. A ako se malo pogledaju statistike, uočit će se da je najčešći uzrok smrti bila bolest visine, a tek rijetko lavine ili druge nesreće izazvane nevremenom. Drugim riječima, može se zaključiti da se iz godine u godinu povećava broj onih koji kreću na put prema vrhu nedovoljno pripremljeni, slabe tjelesne kondicije kao i s premalo alpinističkog iskustva.

Lakomislenost i premalo iskustva

Posebno kritična mjesta počinju već na visini od oko 7.000 metara nadmorske visine koju osim vodiča, šerpa iz Nepala, tek rijetki mogu preživjeti bez korištenja boca s kisikom. K tome dolazi i sve veća gužva. Zbog često lošeg vremena i čekanja u redu da mogu nastaviti svoj pohod, mnogima se prazne boce za kisik što vrlo često dovodi do katastrofa. Oni iskusniji, kontroliraju svoje zalihe kisika i u najgorem slučaju ako primjete da neće imati dovoljno, okreću se i vraćaju u logor. No, to nažalost ne čine svi. Većina se oslanja na pomoć vodiča, nositelja prtljage, iako im oni na visini višoj od 7.000 metara više ne mogu pomoći.

„Ovaj masovni turizam na Mount Everestu mora konačno prestati. Toliko dugo dok će ljudi tamo odlaziti kao u Disneyland, biti će žrtava i mrtvih”, upozorava i najpoznatiji njemački alpinist, Reinhold Messner koji je do sada prva i jedina osoba koja se uspjela popesti na svih 14 vrhova svijeta visine iznad 8.000 metara iznad mora.

No, za sada se na njegov apel osvrću tek rijetki. Biznis s Mount Everestom je prerazvijen i previše je onih koji njime zarađuju. Tu su organizatori (koji u prosjeku zarađuju oko 45.000 eura po osobi), nosači (šerpe), ljudi koji žive u ovom dijelu Himalaja kao i vlada Nepala koja prodaje dozvole.