Smije li Rusija napasti trgovačke brodove na Crnom moru?

Nakon što se Rusija povukla iz "sporazuma o žitaricama", Ministarstvo odbrane u Moskvi saopštilo je da će se od 20. jula svi brodovi, koji plove u ukrajinske luke preko Crnog mora, smatrati potencijalnim prevoznicima vojnog tereta. Zemlje, pod čijim zastavama plove takvi brodovi, biće klasifikovane kao države koje su "umiješane u sukob u Ukrajini" i koje su se stavile na stranu Kijeva.

Da li su, prema međunarodnom pravu, dozvoljeni napadi na trgovačke brodove i čime bi mogla rezultirati faktička blokada ukrajinskih luka od strane Rusije? DW je o tome razgovarao sa ekspertima.

Šta je dozvoljeno zaraćenim stranama?

Zaraćena strana ne smije jednostrano proglasiti pojedince ili organizacije legitimnim ratnim ciljevima. To naglašava Johannes Peters, stručnjak za sigurnost na Univerzitetu u Kielu, i dodaje: "Ako Rusija smatra brodove legitimnim ciljevima (metama), to još dugo ne znači da oni jesu legitimni ciljevi (mete). U slučaju da Rusija napadne trgovačke brodove, koji se nalaze na međunarodnim plovidbenim rutama, to ne bi bilo pokriveno odnosno obuhvaćeno međunarodnim pravom, niti međunarodnim ratnim pravom." Sama sumnja da jedan civilni brod nosi vojni teret ne opravdava napad na takav brod krstarećim projektilima.

Profesor međunarodnog prava na "Evropskom univerzitetu Viadrina" Wolff Heintschel von Heinegg,  jasno daje do znanja da prema zakonu o pomorskom ratovanju zaraćena strana može u svakom slučaju pretražiti sve brodove, koji plove prema neprijateljskoj teritoriji. Ako bi se pronašla takozvana krijumčarena roba, to bi se "moralo prijaviti svijetu". To međutim, podrazumijeva da se unaprijed objavi lista sa robom, koja se ne bi smjela prevoziti.

"Ako se prekontroliše brod, koji nije neprijateljski već je neutralni trgovački brod i ako se nađe sporna roba na brodu, zaraćenoj strani bi bilo dozvoljeno da ga zarobi, ali ne i da ga napadne. Napad na brod bio bi opravdan samo ako bi se brod npr. koristio kao efektivni doprinos u neprijateljskoj vojnoj akciji. To bi bilo u slučaju da taj brod prenosi obavještajne podatke od vojnog značaja, postavlja mine i slično. Tek onda bi brod mogao biti meta za napad. Ali, sama činjenica da se neki brod nalazi u Crnom moru, ne znači da je on legitimna meta", objašnjava profesor Wolff Heintschel von Heinegg.

Prema njegovim riječima, to se odnosi i na izjavu ukrajinskog Ministarstva odbrane od 20. jula, prema kojoj će Kijev od 21. jula sve brodove koji pristaju u ruske luke u Crnom moru i luke na pripojenim teritorijama smatrati vojnim teretnim brodovima. Heintschel von Heinegg naglašava, "ako brod zaista prevozi vojnu opremu za neprijatelja, on može postati predmet napada". Međutim, tvrdnja da brod prevozi takvu opremu mora biti "zasnovana na činjenicama, a ne na pretpostavkama".

Međutim, ako Rusija unaprijed ne objavi listu zabranjenog tereta, onda, prema navodima stručnjaka, nema ni robe, zabranjene za transport. Rusija onda ne bi smjela zadržavati brodove, koji plove u pravcu Ukrajine. Međutim, brodovi bi se mogli zaustaviti i pretražiti. To znači da se "tim ukrca na brod, pregleda šta se na njemu nalazi i ako se utvrdi da nije uključen u vojne aktivnosti na strani Ukrajine, onda mora biti pušten", kaže Heineggov Heintschel. Ovaj ekspert se ne usuđuje dati prognozu o tome šta bi se moglo dogoditi, kada bi zaista došlo do pretresa broda.

Šta su ciljevi Rusije?

Prema ocjeni eksperta za sigurnost sa Univerziteta u Kielu Johannesa Petersa, prvenstveni cilj Moskve nije da oslabi Ukrajinu ugrožavanjem sigurnosti međunarodne trgovine, već da, koristeći glad kao oružje, ubijedi Zapad da ublaži sankcije Rusiji. "Kalkulacija Moskve je da bi već sama prijetnja mjerama bila dovoljna da osigura da brodarske kompanije i osiguranja odustanu od preuzimanja rizika, što bi onemogućilo da Ukrajina nastavi izvoz žita”, kaže ovaj ekspert i dodaje: "Moskva bi željela natjerati Zapad da ublaži sankcije Rusiji”. Moskva pritom ima jasne zahtjeve: vraćanje ruske agrarne banke "Rosselkhosbank" u sistem plaćanja SWIFT i lakši izvoz đubriva.

Peters smatra da je kraj sporazuma o žitaricama dobrodošao povod za Rusiju da još jednom stavi Zapad pod pritisak sredstvima koja nisu vojna. Po njegovom mišljenju, pojačani napadi na Odesu dio su ove ruske strategije "kojom se želi spriječiti da brodarske kompanije, na poziv Ukrajine, izaberu alternativne rute, o čemu se definitivno razgovara".

Šta Zapad sada mora da uradi?

Peters kaže da Zapad sada mora odlučiti da li će međunarodnim trgovačkim brodovima dati vojnu pratnju, o čemu se trenutno raspravlja. Međutim, to je teško implementirati. Prvo, Turska bi morala pristati na prisustvo određenog broja vojnih brodova u Crnom moru. Nadalje, trebalo bi definirati posebne rute itd.

Istovremeno, ovaj ekspert ističe da bio bio i prevelik rizik da se zapadne države - makar iz nehata - umiješaju u direktne ratne akcije s ruskim ratnim brodovima. "Od početka rata i Rusija i Zapad su pokušavali izbjeći takvu eskalaciju", naglašava Johannes Peters. 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu