Senada, Ante, Milomir - imena kao mali etno-zatvori

"Bosna i Hercegovina: imena kao mali zatvori", naslov je bloga u kojemu se novinarka austrijskog lista Der Standard Adelheid Wölfl osvrće na činjenicu da se u većini slučajeva po imenu neke osobe u BiH može prepoznati nacionalna pripadnost. Wölfl u svom blog-članku opisuje kako tijekom jedne večere u Sarajevu razgovara sa svojim poznanicima o toj temi. "Znaš", priča joj Senada, "naša imena su poput malih zatvora u kojima živimo i s kojima ne možemo otputovati, čak ni unutar vlastite zemlje. Kad odem gore u Doboj, tih 160 kilometara, onda sam s ovim imenom 'Senada' druga Senada nego ovdje. Onda, kad čuju kako se zovem, drukčije pričaju ili ne kažu nešto što bi možda inače kazali. A kad oni dođu ovamo dolje, onda je ista stvar s njima ovdje."

Bosanskohercegovački etno-zatvori

To je, piše Wölfl, nezaobilazna tema za večerom, iako "ne volimo tu temu, jer ne možemo pobjeći od nje. A ne volimo tu temu i zbog toga što ne znamo kako da nam se pomogne. Jer protiv imena ništa ne pomaže. 'Ljudi u Bosni i Hercegovini su sa svojim imenima, muslimanskim, pravoslavnim ili katoličkim, zatvoreni kao u tenkovima, ubrajaju se u navodne narode koji su samo religije i koji stalno tvrde da su nešto više od onoga što uopće smiju biti', kaže Milomir. 'Trebali bismo svi međusobno zamijeniti naša imena. Trebali bismo toliko dugo mijenjati imena dok više nitko ne bude znao kako se zove!' Smijemo se na to. Ante ima ideju: 'Svaki Bosanac bi trebao moći napraviti besplatni DNA test i na kraju će svi biti začuđeni da tih navodnih etnija u tom obliku uopće nema.' Lako je Anti, on izgleda kao viking i svi mi već odavno mislimo da nam je nešto prešutio i da je njegov otac ustvari Danac. 'Da super, i onda će još izaći na vidjelo da smo svi Iliri, a ti viking!', kaže Senada. No, možda na koncu protiv etno-zatvora stvarno pomažu samo dosadne činjenice, mislim u sebi. 'Ti, dakle, misliš da ništa od toga nije istina što nam pričaju, Ante? 'Ja samo znam da neke stvari ne govorim samo zbog toga što imam ovo hrvatsko ime, da stalno uzimam obzira, da me stalno ubrajaju u neku grupu i odmah me se prema tome interpretira. Nitko me ne gleda kao individuu.' Milomir mu savjetuje: 'Otiđi gore u Austriju, tamo ne znaju više što znači tvoje ime.' Senada na to odgovara: 'Tamo je nacionalistička dijaspora. A ti Bosanci su gori od ovih ovdje.' Ona vjeruje da bi najbolje kad bi što više stranaca došlo u BiH. Senada je turistički vodič. 'Jedini ljudi oko mene koji me ne ocjenjuju na osnovu moga imena su turisti. Neki međugorski hodočasnici čak žele da s njima molim krunicu.' Svi koji su ovdje sa mnom na večeri žele odseliti. Neki od njih ne samo zbog posla. Žele odseliti tamo gdje nitko ne poznaje njihove balkanske identitete, taj grozni tjesnac. Odseliti iz svojih imena", piše u svom blogu Standardova novinarka Adelheid Wölfl.

Prečvrsta Vučićeva ruka u Srbiji

„Politička stabilnost je u principu dobra stvar", piše švicarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung (NZZ) u tekstu pod naslovom „Jeziva stabilnost Srbije". Autor Tomas Fuster napominje da su „u Srbiji odnosi malo previše stabilni. Tako premijer Aleksandar Vučić svoju vladu i stranku čvrsto drži pod kontrolom. Tu će se malo što promijeniti i poslije predsjedničkih izbora (...) na kojima Vučić nastupa kao veliki favorit. Aktualna funkcija predsjednika vlade mu, doduše, pruža mnogo veće nadležnosti od funkcije predsjednika države koja je više reprezentativnog karaktera. Ali, nitko u Srbiji ne sumnja da će Vučić i poslije promjene funkcije ostati jak čovjek u državi."

„Na ekonomskom planu, ovaj 47-godišnjak ima čime da se podiči: privredni rast u Srbiji je 2016. sa 2,8 odsto bio najviši u posljednjih osam godina, pri čemu ga, za razliku od ranijih vremena, nije pokretala samo potražnja na tržištu, već i neto-izvoz. Situacija se poboljšala i na planu financijske politike. Tako je deficit sa 1,4 odsto bruto domaćeg proizvoda na najnižem nivou od 2005., što se objašnjava i „kurom mršavljenja" kada je riječ o upravi i restrukturiranjem državnih pogona koji su bili u lošem stanju. U padu je i stopa nezaposlenosti koja iznosi 13 odsto i spada u najniže na Balkanu. Iz ekonomske perspektive ima, dakle, dobrih razloga da se glasa za Vučića. Zabrinutost, međutim, izaziva autoritaran stil šefa vlade koji drži medije na kratkoj uzici i svoje ministre 'postrojava' pred TV-kamerama. To u Zapadnoj Evropi ne izaziva veliku pažnju iz dva razloga: prvo, u Jugoistočnoj Evropi opada utjecaj Evropske unije koja je, kako izgleda, prije svega zauzeta sama sobom. Drugo, Vučiću se gleda kroz prste dokle god se on zalaže za sređivanje odnosa sa Kosovom. Rezultat je koncentracija vlasti koja i u ekonomskom smislu predstavlja rizik", piše NZZ.

Ruski MiG-ovi i tenkovi na poklon Srbiji

Dnevnik Welt je objavio članak pod naslovom: „Putin poklanja Srbiji desetine tenkova i borbenih aviona". „Kao što je rekao ministar obrane Srbije Zoran Đorđević, Srbija za 29 aviona tipa MiG-29, 30 borbenih tenkova T-72 i 30 oklopnih vozila tipa BRDM-2 ne mora ništa da plati. „Čekamo da se završi proces u Rusiji i onda ćemo vidjeti kako će oprema biti dopremljena u Srbiju", riječi su kojima Welt dalje citira Đorđevića.

A list Handelsblatt ovako sažima informacije: „Srbija bi rado u EU. Ta zemlja još njeguje svoj tradicionalan odnos s Rusijom. Njen predsjednik Putin želi da spriječi priključivanje balkanskih zemalja NATO-u – i sada je našao sredstvo da ih veže za sebe."