Pronađeni Himlerovi dnevnici

Službeni dnevnici „rajhsfirera SS-a“ i čovjeka zaduženog za komcentracione logore, Hajnriha Himlera (Heinrich Himmler), dugo su tavorili neprimjećeni. Tek 2012 su njegovi zapisi iz 1938, 1943 i 1944 otkriveni u Centralnom arhivu ruskog Ministarstva odbrane. Od tada se saradnici Njemačkog istorijskog instituta iz Moskve bave proučavanjem tih dokumenata. Sada prvi put objavljuju svoje rezultate. #bbigStručnjacima je pošlo za rukom da ustanove kako je izgledala Himlerova svakodnevnica – koje ljude je sretao, kako je proticao njegov dan, koje filmove je gledao naveče. Vodio je život primjernog porodičnog čovjeka, ženu je zvao „mama“ a kćerku „lutkica“, a uveče bi izdavao naloge za ubijanje miliona ljudi.

Kontekst

„Dnevnik potvrđuje da je Himler bio jedan od najvažnijih ljudi u Trećem rajhu i da je učestvovao u donošenju odluka o okupacionoj politici, uništavanju Jevreja, učvršćivanju režima terora i u samoj nacističkoj Njemačkoj. „Bilo mu je važno da sve drži pod kontrolom i da se sve promisli do najsitnijeg detalja“, kaže Matijas Ul, rukovodilac projekta za proučavanje Himlerovih dnevnika. On je lično posjećivao logore smrti Aušvic, Sobibor i Buhenvald.

Svakodnevnica vrhovnog esesovca

Organizacija masovnih zločina nije odvraćala Himlera od uživanja u životu. Sudeći po dokumentima Himler je ustajao oko deset ujutro i doručkovao je oko pola sata. Potom je slijedila švedska masaža ili kratki izveštaj Himlerovog ličnog sekretara Rudolfa Branda. Oko 12 sati slijedio je objed na kojem se savjetovao sa raznim ljudima. U 18.00 sati je počinjao niz razgovora sa oficirima i generalima. Oko osam naveče uslijedila bi zakuska sa kadrovima nacionalsocijalističke stranke. Potom su mu dolazili na večernja savjetovanja. „Kasno naveče Himler bi gledao neki film, recimo, u februaru 1943 gledao je film o blokadi Staljingrada, a potom i sovjetski filmski zapis o vojskovođi Suvorovu. U dva iza ponoći odlazio je na spavanje“, navodi Matijas Ul.

Pronađeni dokumenti sadrže dopunske podatke o odlukama koje su donošene na sastancima. Istoričare je zaprepastilo, koliko je velika bila mreža Himlerovih poznanstava: „za dvije godine u nju je bilo uključeno više od hiljadu ljudi – partijskih funkcionera, političara, oficira, preduzetnika koji su pomagali Himleru u ostvarivanju njegovih planova“, kaže Ul. Ponekad je Himler imao i po 19 zakazanih susreta dnevno.

Uprkos gustom rasporedu termina ovaj visokorangirani nacista nije zapostavljao porodicu. Odnos sa ženom Margaretom istoričari opisuju kao „dobar“. Pritom je Himler imao i ljubavnicu koju je često posećivao. Te posete je on u službenom dnevniku navodio kao „inspekcije“. Bio je nežan prema kćerci Gudrun, pozivao ju je telefonom i stalno slao poklone, čokolade, slatkiše i knjige. Usvojio je i sina poginulog druga, Gerharda, dečaka nije pominjao u dnevnicima ali je u telefonskoj evidenciji on označen nadimkom „Bubi“.

Stručnjaci su mnogo ranije pronašli i Himlerove dnevnike iz 1941 i 1942. Stranice pronađene 2013 smatrali su dugo izgubljenim. Svi visokorangirani nacisti vodili su radne dnevnike, ali mimo zapisa Himlera sačuvani su još samo zapisi Jozefa Gebelsa (Josef Goebels)koji su i objavljeni u 29 tomova.

Himlerovi zapisi i dokumentacija, koju trenutno proučavaju njemački stručnjaci, biće objavljeni 2017. godine, prvo na njemačkom, a onda i na ruskom. Trenutno istoričari pokušavaju da rekonstruišu sadržaje dogovora, savjetovanja i sastanaka političkog vrha Trećeg rajha. Zato dodatno pomno proučavaju zapisnike telefonskih razgovora i kalendare. Izvode iz Himlerovog dnevnika je djelimično objavio njemački tabloid Bild.