Orbanova računica protiv Junckera
24. februar 2019
Svakog jutra pri doručku se svađamo na što da se danas žalimo – tako je jedan komičar jednom karakterizirao našu mađarsku osebujnost. Tu ima nečega. Nitko se ne svađa i ne žali na drugoga tako strastveno kao što to mi činimo. Posebno protiv vlade, ali istovremeno volimo kad ona stvari čvrsto drži u ruci.
Žalimo se dakle „na one gore" koji ionako kuhaju svoju kašu, ali ćemo ih slijedeći put opet birati. Slično se odnosimo i prema Evropskoj uniji. Žalimo se i psujemo je, ali ne želimo da je nema. Najnovija akcija plakatima Viktora Orbana protiv predsjednika Evropske komisije Jean-Claude Junckera je utoliko pun pogodak, remek-djelo političkog poznavanja ljudske duše.
Vidimo plakate na kojima se američki milijarder židovskog porijekla George Soroš u pozadini i Juncer u prvom planu opasno smješkaju. Oni žele Evropu preplaviti migrantima, tamo piše, a mi, građani Mađarske smo zaslužili da nam se to kaže.
Drsko pokazati mišiće
Gledamo to i mislimo: čovječe, opet nam prave sranja. Znamo da plakati koštaju novca i da se plaćaju iz državnog budžeta i da će se sigurno neki prijatelj nekog člana vlade na taj način postati malo bogatiji. Znamo sigurno i da nije tačno da Soroš i Juncker zajedničkim snagama vode u propast i EU i nas. Psujemo na vladu jer nas opet smatra budalama.
Ali da to čine na tako drski i samosvjesni način, to smatramo kao znakom snage i to volimo. Da taj Juncker nije sasvim košer, to također rado vjerujemo. Isto tako i da EU želi stvari koje mi ne želimo. Na primjer migrante.
Rado psujemo na Bruxelles i ne pada nam lako prihvatiti Junckera simbolom EU. Ali znamo i da je EU dobra adresa i da je bolje pripadati Uniji. I da ona nama i našoj djeci potencijalno omogućava rad u bogatijim zemljama EU i veću zaradu. Sve to smatramo odličnim. Nigdje u Europi u ispitivanju mnijenja se ne misli pozitivnije o Evropskoj uniji nego u Mađarskoj (osim možda u Poljskoj).
Ali tko je taj Juncker? Jedva da je netko čuo za njega, samo 46% Mađara je čulo njegovo ime (među najnižim vrijednostima u EU, a mnogo više od imena ne zna gotovo nitko. I prije je jedva tko znao tko je Soros. Sada zna svatko, zbog stalne državne propagande protiv njega.
Juncker je savršen cilj
Činjenica da su obojica jedva poznati (ili da su bili) je zapravo najvažnija stvar u tome: ciljanom kampanjom im se zato može nametnuti negativni identitet i od njih stvoriti lik neprijatelja. I jedan i drugi jedva da imaju nekakvu izvršnu moć braniti se od takvih napada: Soroš je špekulant i privatna osoba, Juncker je birokrat u odlasku, politički - divljač za odstrel, savršen cilj. Tko zna što će sve još biti izneseno na stol? Poput njegove navodne ljubavi prema alkoholu i preko dana, kao i pretvaranje Luksemburga u poreznu oazu, dok je Juncker bio predsjednik vlade.
Izgleda kao da je Juncker protivnik u aktualnoj izbornoj borbi za Evropski parlament, ali Orbanov Fidesz zapravo pripada Juncekrovoj Evropskoj narodnoj stranci. Mađarska podržava glavnog kandidata EVP Manfreda Webera kao narednog predsjednika Evropske komisije. Ali na taj način? Nije čudo da su i kod Evropskih narodnjaka pregorili svi osigurači. Juncker, Weber, svi vrište. Još jednom se glasno čuje zahtjev izbaciti Fidesz iz Kluba poslanika Evropske narodne partije.
Izbaciti – ili više utjecaja za Fidesz?
Eurokrati se brinu za europske izbore i za EU, ali Fidesz se brine za vlastitu moć u Mađarskoj. Po procjenama, ta mađarska stranka će biti prisutna sa 13 ili sa samo dvanaest zastupnika u budućem Evropskom parlamentu. Ali ako ta kampanja protiv Junckera bude tako dobro funkcionirala kao kampanja protiv Sorosa pred izbore u Mađarskoj, to bi moglo biti i 14 zastupnika.
Ako se tome pridodaju jedan ili dva mandata mađarskih manjina u susjednim zemljama, to će biti 15 eurozastupnika u okviru nakon izbora vjerojatno oslabljene, ali još uvijek dominantne skupine Europskih pučana. Otprilike tako može izgledati računica mađarske vlade i zašto se sad upušta u kampanju protiv Junckera. Kalkulacija glasi da i Evropski narodnjaci znaju računati i da će shvatiti korist od toga.
Jedino je pitanje, žele li Evropski narodnjaci graditi mostove još dalje na desno ili želi postaviti granicu na rubu nacionalnog konzervativnog terena. Ako se odluči na to, onda je Orban ovaj put pretjerao i Fidesz ideološki više nije kompatibilna sa Evropskom narodnom partijom i leti iz frakcije. Ona time sama reže granu na kojoj sjedi.
Jer zastupnici Fidesza i u Evropskom parlamentu su jedni od najlojalnijih. Orban cijeni lojalnost i iza kulisa dugo godina je imao dobar odnos sa Junckerom – sve dok on odjednom nije javno zatražio izbacivanje Orbanove stranke iz Evropske narodne partije. To je bilo prošle jeseni. Sad je došao račun.
Boris Kálnoky, godište 1961. izvještava iz Mađarske sa sjedištem u Budimpešti za dnevnik Die Welt i druge njemačke medije. On je i autor knjige „Ahnenland" („Zemlja predaka", Droemer 2011.) u kojoj istražuje tragove svojih predaka, među kojima je i nekadašnji ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske Gustav Kálnoky.