Žene koje su stale na crtu Lukašenku

Na njihove predizborne skupove dolazile su hiljade ljudi širom zemlje. U zemlji i svijetu postale su simbol borbe za demokratiju. Time su Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikova i Veronika Cepkalo postale najvažnije protivnice moćnog bjeloruskog predsjednika Alkeksandra Lukašenka.

Još početkom 2020. je izgledalo da će Lukašenko, koji vlada već 26 godina, na predsjedničkim izborima u avgustu bez problema dobiti i šesti predsjednički mandat. Međutim, on je potcijenio izbijanje pandemije, nezadovoljstvo u Bjelorusiji je poraslo. U takvim okolnostima se na izborima kandiduju bankar Viktor Babarika, bloger i preduzetnik Sergej Tihanovski i bivši direktor tehnološkog parka Valerij Cepkalo. Međutim, na izbore nisu izašli.

Babarika i Tihanovski su uhapšeni i osuđeni na dugogodišnju robiju, a Cepkalo je uspio da pobjegne iż zemlje. Umjesto njih uskočile su Marija Kolesnikova, bliska saradnica Babarika, te Svetlana Tihanovskaja i Veronika Capkalo umjesto svojih muževa. Ovaj trio je zajednički radio na kandidaturi Tihanovskaje sa ciljem da u Bjelorusiju donesu demokratski preokret.

Represija umjesto slobode

U predizbornoj kampanji Tihanovskaja je obećala oslobađanje svih političkih zatvorenika i nove fer izbore. Kalesnikava je govorila o nužnosti demokratskih promjena, izražavajući ono što su hiljade ljudi mislile. Poslije izbora su objavljeni zvanični rezultati: 80 odsto Lukašenko, 10 odsto Tihanovskaja. To je bio povod da ljudi u mnogim gradovima izađu na ulice. To su bile najveće demonstracije u istoriji zemlje. Trajale su tri mjeseca – mase su protestovale protiv izborne krađe i nasilja. Ali vlast je brutalnom silom ugušila proteste. Represija traje sve do danas. Broj političkih zatvorenika popeo se na 1200, a preko 300 nevladinih organizacija je zabranjeno. Nezavisni mediji su mogli jedino još da nastave rad iz inostranstva.

„Nisam političarka i ne treba mi vlast”

Prije 2020. Tihanovskaja je prema sopstvenim riječima bila apolitična. Radila je na Pedagoškom univerzitetu kao prevodilac sa engleskog, posvetila se podizanju djece. Rekla je da joj je porodica oduvijek bila na prvom mjestu. Ali kada su joj uhapsili muža, ona je odlučila da ga podrži time što će se sama kandidovati. Bila je iznenađena kada su joj dozvolili da se kandiduje: „Nisam političarka i ne treba mi vlast. Ali moj muž je iza rešetaka. Morala sam da sklonim djecu na sigurno i odustala sam od mirnog života“, rekla je u avgustu u Minsku pred 60.000 ljudi. Poslije izbora je morala da se povinuje pritisku bjeloruske službe državne bezbjednosti i da napusti zemlju. Od tada živi u glavnom gradu Litvanije Vilnjusu, odakle kao lider opozicije nastavlja borbu protiv Lukašenkovog režima.

Pocijepala pasoš da ostane u Bjelorusiji

Marija Kolesnikova profesionalno svira flautu. U Štutgartu je nastavila da studira muziku od 2007. Deset godina kasnije vratila se u Bjelorusiju. U Minsku je radila u kulturnom centru čije je otvaranje podržao Viktar Babarika. Ona je 2020. vodila njegov predizborni štab. Kada su njega spriječili da se kandiduje Kolesnikova je odlučila da podrži kandidaturu Tihanovskaje. Za nekoliko mjeseci se muzičarka i menadžerka u kulturi pretvorila u harizmatičnu političarku. Septembra 2020. su je nepoznati ljudi oteli, sljedećeg dana se pojavila na bjelorusko-ukrajinskoj granici. Tjerali su je da pređe granicu. Ona je pocijepala pasoš kako ne bi mogla da izađe iż zemlje. Izašla je iz automobila i vratila se nazad. Uhapsili su je i kasnije osudili na 11 godina zatvora. Ne kaje se zbog svoje odluke: „Čast mi je da sa svojim narodom idem ovim putem slobode i promjena”, poručila je ona iz zatvora.

Od informacione tehnologije do politike

Veronika Cepkalo je bila menadžerka međunarodne firme iz oblasti informacione tehnologije. Nakon što je njen muž objavio da će se kandidovati za predsjednika, pratila ga je na putovanjima i bila prisutna na konferencijama za medije. Kada su ga spriječili da učestvuje u trci za predsjedničko mjesto i ona je podržala Tihanovskaju. „To je bio srećan dan kada smo se udružile”, rekla je ona i dodala da misli kako je to primjer kako se lične ambicije mogu staviti u drugi plan, uprkos različitim mišljenjima o tome kako bi trebalo da izgleda zemlja u budućnosti. Ona se vratila poslu u svojoj branši i podržava Fondaciju bjeloruskih žena.

Obrazloženje za dodjelu Karlove nagrade

Direktorijum nagrade vidi u ove tri žene „jedinstven uzor protiv diktature, ugnjetavanja i države koja ne priznaje pravo”. Nagrada se ovim osobama dodjeljuje zbog „hrabrog angažovanja za slobodu, demokratiju, za očuvanje ljudskih prava i time za evropske vrijednosti”.

Karlova nagrada (Karlspreis) dodjeljuje se od 1950. za zasluge za ujedinjenje Evrope. Među prvim laureatima bili su Vinston Čerčil i Konrad Adenauer. Tokom decenija nagrada je dodeljivana poznatim političarima i javnim ličnostima kao što su Vaclav Havel, Angela Merkel, Emanuel Makron, papa Franjo i drugi.

Svetlana Tihanovskaja, i Veronika Capkal koje žive u inostranstvu doći će u Ahen, dok će Mariju Kolesnikovu zastupati njena sestra Tatjana Homič.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu