Kako je Lukašenko sredio bjeloruskog bankara
21. februar 2021
Viktor Babariko poručio je svojim pristalicama uoči početka suđenja u srijedu (17.02.2021.) da je protekla godina bila "pobjeda nad ropstvom koje smo nosili u duši", čak iako politički poraz režima autoritarnog predsjednika Aleksandra Lukašenka nije ni na pomolu.
"Godinama su nas uvjeravali da Bjelorusi ne mogu bez željezne pesnice, da nismo sposobni donositi samostalne odluke i preuzeti odgovornost za svoju budućnost", rekao je Babariko.
Babarikova poruka napisana je u zatvorskoj ćeliji u kojoj je proveo posljednjih osam mjeseci. To su mjeseci u kojima se Bjelorusija duboko promijenila. A Barbariko je te promjene mogao pratiti samo iza rešetaka.
Prekinuta predsjednička kampanja
Babarikovi problemi s bjeloruskim pravosuđem započeli su početkom juna 2020. godine, u vrtlogu predizborne kampanje za predsjednika. Tada je stotine hiljada Bjelorusa potpisalo njegovu peticiju u kojoj se traži da se on registruje kao predsjednički kandidat. Anketa, sprovedena putem interneta, odvela je Babarika daleko ispred sadašnjeg predsjednika Lukašenka.
Neki su sugerisali da bi ovaj predstavnik opozicije mogao osvojiti blizu 50% glasova. Odgovor vlasti na to bio je zabranjivanje nezavisno sprovedenih anketa i istraživanja javnog mnijenja.
Početkom juna, bjeloruski istražitelji su upali u Belgazprombank, banku koju je Babariko vodio preko 20 godina i napravili raciju. To se desilo kratko prije poništavanja njegove kandidature za predsjednika. U roku od nekoliko dana, Babariko je stavljen iza rešetaka zbog optužbi za pranje novca i primanje mita u vrijednosti od oko 10 miliona eura (12 miliona dolara) tokom 16 godina njegovog upravljanja bankom.
Ubrzo nakon toga, bjeloruska Izborna komisija odbacuje njegov zahtjev da se registruje za predsjedničkog kandidata, pozivajući se na krivični postupak koji se vodi protiv njega i navodni propust da prijavi svu svoju imovinu.
- pročitajte i ovo: Bjeloruski mediji na udaru vlasti
Suoptuženi prihvatili nagodbe o priznanju krivice
Ako bude proglašen krivim, Babariku prijeti do 15 godina zatvora. Sudi se i šestorici njegovih kolega iz banke Belgazprombank; svi su prihvatili nagodbe sa istražiteljima o priznanju krivice, čime im se smanjuje kazna za polovinu. Istražitelji imaju problema da objasne zašto je slučaj otvoren tek nakon što je Babariko izašao u javnost sa svojim političkim ambicijama. Amnesty International smatra da to nije slučajno i prepoznaje Babarika kao političkog zatvorenika.
Kao bivši šef velike banke u vlasništvu ruskog državnog giganta Gazprom, Babarik je imao, što ne iznenađuje, bliske veze sa Moskvom. Ali, uprkos svih svojih ruskih veza, on je naglašavao potrebu za odbranom suvereniteta Bjelorusije, istovremeno gradeći veze ne samo s Rusijom, već i sa EU.
Babariko je za ruski list Kommersant jednom prilikom izrazio nadu u „neutralnost" Bjelorusije u neko dogledno vrijeme, sve i po cijenu napuštanja trenutnog sigurnosnog aranžmana s Rusijom.
- pročitajte i ovo: „Ljudi bi rastrgli Lukašenka, da nema tjelohranitelje“
Menadžer odgovoran narodu?
Menadžer kojeg unajmljuje i čiji je poslodavac stanovništvo Bjelorusije - tako je Babariko želio osmisliti svoju kampanju za predsjednika. Nakon četvrt vijeka na funkciji prvog čovjeka u zemlji, dosadašnji predsjednik Lukašenko je zaboravio da su mu stanovnici Bjelorusije poslodavci, a ne njegovi zaposlenici, šaljivo je govorio Babariko. Kampanja, u koju je unio mnogo menadžerskog iskustva, predstavlja ga kao pragmatičnog političara koji rješava probleme, kao čovjeka sposobnog da pomogne Bjelorusiji da prevlada zaostatak u provođenju reformi.
Nakon njegovog hapšenja, Babarikove pristalice progurale su čak pokretanje političke stranke koja će se zvati "Vmeste" ili "Zajedno". Ali, novi val hapšenja koji je potom uslijedio, naglo je zaustavio aktivnosti nove stranke, posebno kada su se Babariku iza rešetaka pridružili njegovi politički saveznici.
Lideri opozicije mogu da biraju između progona ili zatvora
U oktobru 2020., nakon dva mjeseca masovnih protesta na ulicama Minska, Lukašenko se pokazao voljnim da stupi u kontakt s opozicijom. Jednog vkenda je iznenadio Babarika i druge opozicione ličnosti posjetivši ih u zatvoru. Više od četiri sata potrošeno je na raspravu o ustavnim promjenama i budućnosti Bjelorusije; optimistični analitičari vidjeli su u tome početak nacionalnog dijaloga.
No, kako je jesen prelazila u zimu, a demonstranti nestali sa ulica, nova samouvjerena vlada ponovo je odustala od prijedloga za dijalog sa svojim političkim protivnicima. Kako su jačale akcije protiv civilnog društva i nakon nagodbi tužilaštva sa Barbarikovim političkim saradnicima, pojačale su se sumnje u odluku suda.
Državni mediji preplavljeni su izvještajima o mnoštvu poraznih dokaza protiv bivšeg bankara Viktora Babarika. Kratko pred postizanje deala kojim bi se sačuvao obraz i koji bi omogućio vladi da ga pošalje u egzil, ipak se čini vjerovatnijim da će Babariko dogledno vrijeme provesti iza rešetaka. Poruka onih koji vladaju u Bjelorusiji je bila i ostala kristalno jasna: Nijedan opozicioni političar u Bjelorusiji - bez obzira kakvu podršku imao i kako dobro bio umrežen - ne može očekivati da će ostati na slobodi.