Alžir između nade i represije

Predsjednik Abdelmadjid Tebboune sazvao je izbore nakon raspada Narodne nacionalne skupštine (APN) u pokušaju da uzme vjetar iz jedara protestima širom zemlje, koje organizira pokret "Hirak".

- pročitajte i ovo: Korona guši arapske ustanke

"Hirak", (na arapskom "masovni pokret"), najbolje se može opisati kao prodemokratska, ali uglavnom nestrukturirana grupacija bez istinskog vođstva. Hiljade Alžiraca, među njima i mnogo žena, već dvije godine zahtijevaju temeljitu reviziju i prevazilaženje neprozirnog alžirskog političkog sistema.

Bez obzira na strukturne nedostatke, Hirak je uspio izvršiti pritisak na prethodni autoritarni režim predsjednika Abdelaziza Bouteflike koji je dao ostavku u aprilu 2019. nakon dvije decenije na vlasti.

- pročitajte i ovo: Djelomična pobjeda alžirskog naroda

Izbori nisu prekretnica

Tebboune, nasljednik predsjednika Bouteflike i nekadašnji premijer Alžira, službeno je prihvatio pokret Hirak i čak ga nazvao blagoslovom za zemlju. Također je obećao "veliku rekonstrukciju vlade kako bi se ispunili zahtjevi demonstranata", kada je najavio parlamentarne izbore u martu.

Međutim, suprotno Tebbouneovim obećanjima i puštanju političkih zatvorenika u martu, mnogi demonstranti ponovo su, sedmicama uoči izbora, držani u zatvoru. Da bi izbjegli dalju represiju, predstavnici pokreta Hirak su svoje demonstracije premjestili u regiju Kabylie na sjeveroistoku zemlje (op.red.: stanovništvo ove regije je protiv islamskog fundamentalizma), koja je manje pod uticajem vlade.

Istovremeno, Hirak odbija stupiti u dijalog s vladom ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni i režim ne podnese ostavku.

Posmatrači ne vjeruju da politička stvarnost nosi potencijal za značajne promjene. "U Alžiru nije bilo slobodnih i demokratskih izbora već 30 godina. Ovaj put neće biti drugačije, jer iskustvo pokazuje da parlamentarni izbori u ovoj zemlji do sada nisu bili prelomna tačka, koja bi dovela do bilo kakvih promjena", kaže za DW dr. Marija Josua, stručnjakinja za Srednji istok sa Istraživačkog instituta GIGA, čije je sjedište u Hamburgu.

Dvostruki bojkot

Posmatrači takođe očekuju najmanju izlaznost na izbore svih vremena. Čini se da je stanovništvo ove velike države, sa 45 miliona stanovnika i prosječnom starosnom dobi od 29 godina, previše razočarano da bi izašlo na glasanje. Nekoliko stranaka, poput liberalnog Skupa za kulturu i demokratiju (Rally for the Culture and Democracy), ljevičarske Radničke stranke (Workers Party) ili Socijalističke radničke partije (Socialist Workers party) već je najavilo da neće učestvovati na izborima.

"Iako su novi izbori mogli biti prekretnica za više demokratije, pozivi na bojkot i slab odaziv na glasanje prije će potvrditi manjak povjerenja i legitimiteta s kojim se suočava vlada", kaže za DW Adel Hamaizia, saradnik u londonskom Chathamu House.

Ovi pesimistični izgledi ne slute na dobro kada se radi o napretku nakon izbora. "Nažalost, to je još jedna propuštena prilika. Po prvi put ti ljudi u pokretu već dvije godine stoje ujedinjeni i bez nekih većeg sukoba, tražeći samo jedno: demokratiju", kaže za DW profesor Rachid Ouaissa, šef Centra za bliskoistočne i srednjoistočne mirovne studije na Univerzitetu u Marburgu.

Njegove pregnoze su sumorne: "Alžir će dobiti parlament, koji će biti kontinuitet starih struktura i koji će istovremeno biti toliko nekompetentan i politički neiskusan, da će teško moći i dalje ostati u rukama nekolicine i neće služiti kao kontrolno tijelo, kao što bi zapravo trebao. "

Profesor Rachid Ouaissa nakon izbora već vidi prorežimsku islamističku koaliciju na vlasti.

Stvarna mogućnost za „alžirsko ljeto”?

Izgledi za bilo kakvu značajnu promjenu nakon izbora su sumorni. "Iako pokret Hirak jasno pokazuje volju za promjenom, njegove unutrašnje podjele sprečavaju izradu i provedbu praktičnog plana koji će to provesti. U nedostatku snažnog vodstva i jedinstvene vizije, iza koje se stanovništvo može okupiti, sve će ostati na nadi u istinsku demokratiju ", rekla je za DW Alice Gower, direktorica Odjela za geopolitiku i sigurnost pri londonskom think-tanku Azure Strategy.

Dodala je da ono što zemlji treba jesu sistemske promjene.

"Za to vrijeme će mladi Alžirci i dalje skretati pažnju na sebe, ali ključ će biti pretvaranje protesta u ozbiljnu i znakovitu akciju. 'Alžirsko ljeto' po ugledu na „Arapsko proljeće” ostaje realna i zastrašujuća mogućnost", zaključuje Alice Gower iz londonskog think-tanka Azure Strategy.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu