Djelomična pobjeda alžirskog naroda
7. april 2019
Tjednima su Alžirci protestirali protiv Abdelaziza Bouteflike, sada su, čini se, ostvarili što su htjeli: 82-godišnji predsjednik je u utorak podnijeo ostavku na funkciju. Pod pritiskom masa on je još ranije najavio da se više neće kandidirati na sljedećim izborima. Gotovo dvadeset godina je ovaj veteran alžirskog rata za nezavisnost, u međuvremenu već teško bolestan i politički uglavnom nemoćan, vladao zemljom. Sada je međutim definitivno: era Bouteflike je okončana.
Primjer protestne kulture
To je prije svega značajan uspjeh mnogih, koji su tjednima izlazili na ulice i protestirali protiv "marionete" Bouteflike i sistema koji je stajao iza njega. Alžirci su upečatljivo pokazali da jedna disciplinirana i mirna kultura građanskog protesta i u autoritarnim državama može dovesti do pozitivnih promjena - ukoliko država sa svoje strane ne reagira nasilnim sredstvima. Za nadati se da će to narednih dana i tjedana tako i ostati.
Ključnu ulogu u svrgavanju Boueflike posljednjih je dana imala alžirska vojska. Kada je general Ahmed Gaid Salah, po funkciji najviši oficir u zemlji, ultimativno zatražio ostavku predsjednika, ovaj je odmah reagirao. To dosta govori o tome tko danas u Alžiru vodi glavnu riječ. General Salah je demonstrativno prihvatio zahtijeve stanovništva i sve većeg broja političkih stranaka, mada je pritom upravo vojska - zajedno s najvažnijim poduzetnicima i uskim krugom ljudi bliskih Boutefliki - uvijek bila dio vladajućeg aparata u Alžiru. Na ovaj način vojska je i dalje u igri, dok je krug oko Bouteflike očigledno razvlašten. I tu je vojska imala odlučujuću ulogu: generali su se pozicionirali kao advokati naroda i time si istovremeno osigurali svoj dio u budućoj raspodjeli moći.
"Meki puč"?
Što vojska zapravo želi? Je li namjera da se ovim "mekim pučem" u osnovi preuzme kontrola nad pobunom naroda, kako bi ju na kraju ugušili? Ili je vojska jedina snaga koja je u sadašnjoj situaciji u stanju otvoriti perspektivu jednom istinski demokratskom i transparentnom društvenom modelu u Alžiru? O obje ove opcije se trenutno raspravlja u redovima demonstranata i opozicije. kako će ta rasprava završiti, još se ne zna. No za sada se čini da je u očima mnogih Alžiraca vojska politički zaradila pozitivne bodove.
No, potrebno je ipak istaći: ni u alžirskom Ustavu nije predviđena mogućnost da vojska primora predsjednika na ostavku. Zbog toga su Alžirci povlačenjem Bouteflike zasada ostvarili samo djelomičnu pobjedu: demonstranti su prisilile vojsku da pređe na njihovu stranu. Ali temeljita promjena političkog sustava, koju mnogi priželjkuju, time još nije realizirana. Jer u osnovi bi u demokratskim državama vojska morala biti kontrolirana od strane politike - a ne obrnuto.
Ni alžirska vojska se ne nalazi u jednostavnoj situaciji. Simpatije koje je sada zaradila mogle bi brzo i nestati upravo ukoliko se ona pri traženju Bouteflikovog nasljednika bude strogo držala ustava. Njime je naime predviđeno da do novih izbora, koji se moraju održati u roku od 90 dana, predsjednik gornjeg doma parlamenta preuzima funkciju vršitelja dužnosti predsjednika države. No to bi bio Abdelkader Bensaleh - dugogodišnji blizak suradnik Bouteflike, i jednako nepopularan kod mnogih Alžiraca.