Žene u medijima: seksistički komentari i mizerna zarada

Isidora Kovačević, novinarka i urednica lokalnih Podrinskih novina, više od mjesec dana je na „potjernici". Toliko dugo u njenom Šapcu kruži letak na kojem je s još nekoliko ljudi označena kao problem. Nepoznati nalogodavac građanima Šapca za ljude s „potjernice" nudi miran san kao nagradu.

Stvar se zahuktala nakon blokade mosta preko Save sredinom prosinca, kada su batinaši nasrnuli na građane. Srpska napredna stranka iz Šapca je za letke optužila oporbene stranke, a gradonačelnik je u otvorenom pismu odbacio optužbe da je gradska vlast odgovorna za lijepljenje potjernica.

No ne bi bilo prvi put da gradske vlasti napadaju urednicu lokalnih Podrinskih novina. Prošle godine, kada je pisala o punim kontejnerima i prljavim ulicama u vrijeme pandemije, tadašnji vršitelj dužnosti direktora javnog komunalnog poduzeća je, gostujući na televiziji, pozvao Isidoru Kovačević da obavi razgovor s njim da bi vidjela koliko je „poseban“, pa će možda malo bolje pisati o njemu.

Prije toga, na samom početku pandemije, optužena je da je donijela koronu u Šabac, te su i Kovačević i list koji uređuje nazvani „kontaminiranim“.

Hajke bez kazne

Mlada novinarka kaže da godinama trpi pritiske. Tvrdi da su pamflete s njenim imenom dijelili članovi Srpske desnice i Srpske napredne stranke. „Ne osjećam se sigurno. Ipak je moja glava ucijenjena prije 40 dana, a upućeni su mi komentari na mrežama da nisam za potjernicu, već za vješanje“, priča Kovačević za DW.

„Pokušavaju nas ušutkati na sve načine: prvo ukidanjem izvora financiranja kao što su natječaji, pretplate i reklame, onda nam prijete, etiketiraju, crtaju nam mete", kaže ona.

Kovačević je nakon seksističkih riječi direktora komunalnog poduzeća podnijela prijave, ali za sada bez ikakvih rezultata. Zato, kaže, sada trpi i njena obitelj.

„S obzirom da nadležni ne rade u interesu građana i novinara, hajke su sve češće. Svatko tko se drzne javno govoriti o kriminalnim radnjama vlastodržaca, korupciji i malverzaciji u javnim poduzećima postaje žrtva progona“, dodaje urednica Podrinskih. „Samim tim što ne procesuiraju sve te ljude, daju im motiv više da nastave.“

Više žena u medijima, ali položaj nije bolji

Na „lokalu“, kako se obično naziva sve što nije Beograd, Isidora Kovačević nije usamljen primjer. To pokazuje i istraživanje Asocijacije nezavisnih lokalnih medija Lokal Pres koje se bavilo položajem novinarki, urednica i vlasnica medija u Srbiji.

Prema ovom istraživanju u kojem su sudjelovala 53 lokalna medija, žene čine 57 posto zaposlenih u redakcijama dok ih je u prvom istraživanju 2016. godine bilo 43 posto.

Glavna tajnica Lokal Presa Snežana Milošević kaže da je trend rasta broja žena u lokalnim medijima pokazatelj da se one angažiraju u slabo plaćenim profesijama.

Povećanje broja vlasnica medija objašnjava time da su mnoge lokalne novinarke gubile posao u privatiziranim ili osiromašenim medijima, pa su otvarale svoje male medijske manufakture. One su često onda i vlasnice i urednice i novinarke. Ukoliko nekog angažiraju, uglavnom angažiraju žene.

Na pitanje što su najveći problemi novinarki i urednica u lokalnim medijima, Snežana Milošević kaže: „Novinarke u lokalnim sredinama se najčešće susreću s diskriminacijom pri pozivanju na lokalne događaje, teže dolaze do muških sugovornika, imaju plaće na nivou minimalne zarade ili tek nešto preko, češće od kolega su izložene vrijeđanju, posebno na društvenim mrežama.“

„Seksizam potiče od svih koji smatraju da imaju političku i ekonomsku moć. Istraživanje je pokazalo da najviše seksističkih komentara ima od strane lokalnih političara, potom slijede sugovornici, a na kraju kolege. Kada su lokalni mediji u pitanju, moja procjena je da veoma mali broj žena iskoristi pravo da prijavi pritiske, seksizam, mobbing posebno“, tvrdi Milošević.

Bijedne plaće i honorari

Potječu li problemi novinarki od toga što rade u medijima koji su kritički nastrojeni ili zbog toga što je jednostavno riječ o ženama? Glavna tajnica Lokal presa ističe da je jači razlog spol, i to što ove novinarke rade u malim sredinama punima predrasuda i patrijarhalnih shvaćanja.

„Medijske radnice na lokalu su jednostavno navikle živjeti s tim komentarima i pritiscima. Svaka se bori na svoj način. S vremenom su ih u dobroj mjeri prestale i primjećivati“, priča nam Snežana Milošević. „Pitanje je koliko ohrabrenje je potrebno njima da se pored poslova u kući i na radnom mjestu bave i aktivnom borbom s predrasudama."

DW je kontaktirao još nekoliko novinarki koje su iskusile ovo na svojoj koži. Ali, nijedna nije htjela govoriti o tome, čak ni bez navođenja pravog imena. Kako neke od njih kažu, najviše se plaše da će ostati bez posla jer se bune.

Tada ne bi bilo ni primanja koja su ionako skromna. Jedna novinarka s juga Srbije pristala je da za DW opiše svoja primanja u jednom mediju. „Kada sam radila tamo, honorar je bio 200 dinara po tekstu. Nije bilo razlike o kakvom se tekstu radi, je li obično priopćenje, reportaža ili nešto drugo, svi tekstovi su se plaćali 200 dinara.“

„Na kraju mjeseca nisam mogla doći ni do 7.000 dinara", kaže ova novinarka. U tom mediju, kako navodi, rade uglavnom žene.

Dok pojedine novinarke rade za tako mali novac, urednica Podrinskih Isidora Kovačević manje strahuje za svoju zaradu, a više za opstanak čitavog lista koji uređuje. Kaže da im je samo prošle godine odbijeno više od dvadeset prijedloga koje su poslali na natječaje za sufinanciranje medijskih sadržaja.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu