Što sa brdima novca?

Jer novac je za multinacionalne tvrtke ogroman problem: ne njegova nabavka - nego njegov transport i čuvanje. Usporedbe radi: u vremenima proizvodnje "just in time", sve manje tvornica uopće ima spomena vrijedno veliko skladište. Skladište današnjice je - zapravo - kamion, kontejner ili zrakoplov sa kojim se sirovina doprema u tvornicu i roba iznosi iz tvornice (naravno, na ogroman užas nas, ostalih vozača). Ali to donosi goleme uštede poduzećima: i fizički - nema više razbacivanja prostora tvorničkog dvorišta, održavanja suhe, grijane ili hlađene zgrade i zapošljavanja skladištara ali i računovodstveno: ne opterećuje se likvidnost balastom zaliha a i proizvodnja se može prilagoditi - praktično sa svakim kamionom koji dođe na vrata tvornice.

A dok je jedno prevoziti i skladištiti šarafe, rajčice ili šljunak, kud i kamo gore je bakćati se sa - vrećama novca. Koliko god da potrošili na žičanu ogradu kako bi na dvorištu istovarili kamion čeličnih profila, ako vas zapadne da pokupite utržak iz - recimo na primjer, 2600 filijala discountera "Lidla", e onda imate kud i kamo veći problem kojeg je moguće riješiti samo izuzetno skupim trezorima, posebnim zgradama i opsežnim - i naravno isto tako skupim, mjerama sigurnosti. I zato se zapravo dešava nešto, što "običan" čovjek jedva može shvatiti: sve firme zapravo jedva čekaju da se riješe vlastitih novčanica i na najjeftiniji mogući način ih pretvore u apstraktne brojke u računalu.

Prošli tjedan smo se podsjetili kako ih ima dovoljno, koji će rado preuzeti teško breme vreće ili dvije šuškavih novčanica: u Velikoj Britaniji je opljačkana deponija službe za prijevoz novca "Securitas" u Tonbridgeu. Ukradeno je osamdesetak milijuna eura i lopovi su na najdrastičniji način pokazali, gdje je slaba točka gotovo svekolikog novčanog prometa grofovije Kent - jer pogođeno je i na stotine sitnih trgovaca baš kao i Bank of England. Ali koliko god se to smatra najvećom pljačkom u Velikoj Britaniji i među najvećima na svijetu, i to je još samo jedan dokaz da pravi lopovi koji drpaju doista ozbiljan novac, gotovo nikad ne navlače nekakve skijaške maske i utrkuju se sa policijom. Jer samo par dana prije toga, u Njemačkoj je otkrivena pljačka u najvećoj njemačkoj tvrtki za prijevoz novca, "Heros". Tamošnji plijen je bio najmanje četri puta veći nego onaj u Velikoj Britaniji - oko 300 milijuna eura - ali odmah se i znalo tko su lopovi: vlasnik "Herosa", Karl-Heinz Wels i barem jedan od direktora, prije svega Manfred Diel.

Ali kada je pljačkaš vlasnik i direktor, onda se to teoretski ne zove "pljačka" nego "pronevjera" - makar je veliko pitanje, gdje je tu razlika. Rezultat je isti: prema poslovici, "tko je uz kotao, nikad nije gladan", jednostavno su drpali novac koji je stizao u njihovu centralu i koristili ga kako im se činilo zgodnim. Metoda pljačke je i više nego jednostavna, toliko jednostavna da ju je mogao smisliti i bivši "vunbacitelj" poput Welsa koji je postao vlasnikom službe koja je prenosila gotovo svaku drugu novčanicu koja se okrenula u ovoj zemlji: umjesto da diže kredit kod banke, poslužio se novcem mušterija. Sve je moglo funkcionirati dok je dnevni promet bio manji nego rupa koju su napravili. Državni tužitelj, Peter Aldenhoff: "Možda vam nešto govori pojam 'snježna lavina': to znači da kada se pojavi rupa, da pokušavam popuniti tu rupu novcem koji se priljeva ali na taj način radim još veću rupu. I to traje sve dok ne prestane dolaziti nov novac i onda se vidi kakva je rupa nastala."

Vlasnik i njegovi direktori su zato pokušavali pod svaku cijenu održati priliv novca - i učiniti ga još većim. Zato su masovno kupovali i konkurentska poduzeća - a naravno, novac zato uzimali iz tekuće blagajne. Sa druge strane, nisu si mogli dopustiti da neka tvrtka iskoči iz posla - i zato su nudili cijenu usluge kakva jednostavno nije mogla pokriti troškove ljudi i opreme za prijevoz. Sonja Brüggemeier, iz sindikata Ver.di: "Pretpostavljamo kako su nudili usluge daleko ispod uobičajene na tržištu. Točan iznos nam nije poznat, ali pretpostavljamo da su nudili usluge i 50 do 60% ispod cijene."

Policija je već našla dokaze koje potvrđuju te navode, jer policija već odavno ima na oku "Heros". Prvi znakovi su bili da je ta tvrtka sve više oklijevala uplatiti novac koja je sakupila: uobičajeno je jedan dan, ali "Heros" je bio spreman i plaćati kaznene kamate jer je novac uplaćivao tek nakon dva dana. To je ozbiljno naljutilo neke direktore - lanac drogerija "Schlecker" koji je prošlog ljeta pobjegao konkurenciji, ali problem je bio što je "Heros" onda kupio i tog konkurenta. No ovaj "lanac sreće" kakvog je proizveo Wels zapravo je prekinuo, već spomenuti discounterski lanac "Lidl": on je, sa svih svojih dvije i pol tisuće filijala, otkazao ugovor sa Herosom sa početkom godine i na taj način otvorio rupu koja se više nije dala zakrpati.

Koja je pouka iz ove priče? Prva je da očito ni najveći koncerni ove zemlje - mušterije "Herosa" bili su i Karstadt Quelle, Sportscheck, Rewe i gotovo dvije trećine svih trgovaca Njemačke - nisu pitali dva puta, kome daju svoj dnevni utržak u ruke; glavno da je novac odnešen iz filijala. Doduše, novac je uvijek bio i uredno osiguran, ali nisu pitali pretjerano ni u bankama poput Deutsche Bank ili Commerzbank, jer je "Heros" punio svaki deseti bankomat u Njemačkoj. Sa druge strane, bilo je i više nego očito da nešto smrdi u "Herosu" - i tko ga vodi i kakve ljude zapošljava: 1990. je jedan kurir "Heros" nesao sa milijunom maraka u Brazil, tri godine kasnije jedan vozač "Herosa" u Hamburgu je pokupio milijun tristo tisuća, 2001. vozač tvrtke je u Schwerinu pokupio 2 milijuna 700, godinu kasnije je vozač iste tvrtke pokupio "samo" 480 tisuća - ali eura. I tako dalje i tako dalje. A "Heros" nije ni prva služba za prijevoz novca u Njemačkoj koja se na isti način poslužila sa novcem mušterija: 2001. gotovo identičan, ali mnogo manji slučaj desio se sa tvrtkom "Krutina" iz Regensburga.

Tvrkom "Heros" sada upravlja stečajni upravitelj. Svi se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo jer se posao prijenosa novca jednostavno mora dalje odvijati - kao što smo rekli, sav taj papir se mora ubrati i opet podijeliti. A sa druge strane, bolje da sada i ne počinjemo sa pričom koliko brzo i koliko lako nestaje novac na drugi, elektronski način. A tamo su i promili koji nestaju kud i kamo veći nego plijen i iz "Herosa" i "Securitasa" - uzevši zajedno.