Šetnja snijegom izvan skijaških staza

Uspon žičarom, stavljanje skija, kratki pogled okolo i spust u dolinu – tako često teku moji dani na alpskim skijalištima. Moj ambiciozni cilj je: skupiti što više kilometara na snježnoj pisti i kasnije u gostionici filozofirati s drugim skijašima o zahtjevnosti različitih staza. No s vremenom mi je sve to prešlo u naviku, pa sam se zapitao: zašto alternativno ne isprobati hodanje u krpljama?

„Hodanje kroz duboki snijeg je u trendu i idealna je nadopuna skijanju", ističe Andreas Wierer, planinarski vodič u regiji oko Achenskog jezera u Tirolu. „Prijepodne dva sata skijanja – popodne sve do večeri hodanje u krpljama!" Nekada su lovci i seljaci u tu svrhu upotrebljavali drvene okvire s vezicama, kako bi se lakše kretali u predjelima bogatima snijegom. Danas se taj izum koristi u turističke i sportske svrhe.

Zahtjevan sport

Pridružio sam se jednoj skupini koja je krenula u smjeru vrha Rofanspitze (2.259 metara), koji se uzdiže iznad Achenskog jezera. Zbog staza bez pretjeranih uspona to je idealno područje za početnike. Krenuli smo iz Mauracha žičarom na visinu od 1.831 metar.

Gore me je na trenutak obuzela zavist: skijaši i snowboarderi spuštaju se fantastično uređenim stazama, a ja se još mučim s montiranjem mojih plastičnih krpalja, koje bi trebale spriječiti propadanje u snijeg. Učvršćujem ih remenima na svoje planinarske cipele. A onda slijede prvi koraci i prvo otrežnjenje: nema šanse za elegantno klizanje po snijegu! Umjesto toga: korak po korak u koloni iza planinarskog vodiča.

„Potpuno ste udaljeni od masa ljudi", objašnjava Andreas Wierer čari tog zimskog sporta. „Zamakneš iza ugla, više ne vidiš žičaru i ništa ne čuješ." Osim škripanja snijega pod širokim cipelama ili možda ubrzanog disanja, izazvanog naporom. „Kod hodanja u krpljama kreće se cijelo tijelo, vježba se koordinacija, a opterećenje srca i krvotoka je idealno", ističe Wierer. Ovisno o snijegu, to može biti i vrhunski sport. „To je kao trčanje po mokrom vlažnom pijesku na moru. No ako padneš, nema problema." 

Sport za svakoga

Hodanje po snijegu pogodno je za ljude svake dobi i praktično je moguće posvuda, po svakom snijegu. Pri tome se koriste štapovi kao kod nordijskog trčanja. Christoph Leithner, voditelj škole skijanja Pertisau, početnicima preporučuje snijegom zametene predjele oko Achenskog jezera: „Tu se nalaze lijepe doline, možete gledati divljač ili si potražiti neku romantičnu kolibu."

Našao sam se na čelu kolone. Hodamo neraskrčenim stazama. To zahtijeva puno snage i siguran korak. Kretanje po nedirnutom snijegu je mukotrpno. Odahnuo sam kada me je nakon nekoliko minuta na toj čelnoj poziciji zamijenio drugi član grupe. Puno je lakše hodati iza ostalih, po već utabanoj stazi. „Ali nizbrdo je bolje izabrati vlastitu stazu, jer je na onoj utabanoj sklisko", upozorava Wierer.

U znaku klimatskih promjena

Mnoge skijaške regije propagiraju održivi turizam. Tome odgovara hodanje u krpljama kao alternativa skijanju. Jer, taj sport skoro uopće ne ovisi o vanjskim uvjetima, za njega nije potrebno održavanje skijaških staza, a to štedi energiju. Turistička mjesta sve češće nude organizirane izlete i daju savjete po pitanju opreme. Ovisno o modelu, krplje koštaju između 80 i 300 eura, no u mnogim skijalištima mogu se i unajmiti.

U francuskom dijelu Alpa hodanje u krpljama je već godinama nacionalni sport. U Skandinaviji, Italiji i Sjevernoj Americi održavaju se i natjecanja, primjerice svjetsko prvenstvo 25. veljače u SAD-u. Poznato natjecanje je Ciaspolada, koje se od 1972. redovito održava u talijanskim Dolomitima. Zadnji put je na njemu sudjelovalo 5.000 natjecatelja. 22. siječnja se ondje održava europsko prvenstvo. 

Obzirno prema prirodi

U svježem snijegu uočavam tragove divokoza, ali ih nigdje ne vidim. „Divokoze se zimi obično zadržavaju u šumama na nižim visinama", objašnjava planinarski vodič Wierer i upozorava na pravila o zaštiti prirode. Slično kao i kod skijanja izvan regularnih staza, hodači u krpljama moraju izbjegavati šume jer ondje mnoge životinje spavaju zimskim snom. No uz malo sreće moguće je vidjeti surog orla.

Nakon četiri sata sportskog gacanja kroz netaknutu prirodu, nailazimo na gostionicu koja nam djeluje krajnje primamljivo. Opušteni, ali umorni, uz zasluženo jelo i piće vodimo stručne razgovore o prehodanim kilometrima i zahtjevnosti naše snježne etape.