Češki kralj bontona

Spacek je 11 godina bio glasnogovornik češkog predsjednika Vaclava Havela. Nakon toga je kroz humorističku seriju o pravilnom ponašanju postao televizijska zvijezda. Danas je Spacek neosporivi češki kralj bontona. 20 godina nakon pada Berlinskog zida Spacek smatra da su običaji, preostali iz komunizma, još uvijek sveprisutni.

Teško se Ladislava Spaceka može susresti nasamo. Taj 60-godišnjak s njegovanom sijedom kosom je uvijek u pokretu, uglavnom u službi lijepog ponašanja. No, on priznaje da prekruto pridržavanje bontona može biti i nezdravo, pri tome pokazuje kažiprst s debelim zavojem i smijulji se: „Prije tri tjedna sam sreo dvije fine studentice, koje me poznaju s jednog od mojih predavanja. Htio sam im se na stepenicama skloniti s puta. Pri tom sam pao i slomio si prst. Tu sam bio preljubazan: Samo prođite drage moje dame! I već sam ležao na podu.“

Tom filologu ne manjka ironije na vlastiti račun. Svejedno se uvijek i posvuda zalaže za pravilno ponašanje. To za Čehe znači: od njega nigdje nisu sigurni, priznaje Spacek:

„Na primjer, u tramvaju. Ako se mlada dama digne i svoje mjesto ustupi starijoj gospođi, a potonja to odbije, onda se umiješam i starijoj dami objasnim: Morate sjesti! Neprihvatljivo je da tako ljubaznu ponudu odbijete. Inače obje stoje pored praznog mjesta i mladoj curi je užasno neugodno. Na sljedećoj stanici onda uđe neki mladić i ugura se između njih dvije. To je rezultat.“

Postkomunističkim društvima manjka bontona

Spacek tvrdi da postkomunističke zemlje glede bontona još uvijek zaostaju na mnogim područjima – to je nasljedstvo 40 godina komunizma. Najgore je kada se radi o ponašanju za stolom: „To je najslabija karika češkog bontona. Mnogi ljudi jedu s laktovima na stolu. I uporaba noža i vilice je očajna. Najviše pravila postoje kod jela, a tu uočavam i najviše pogrešaka.“

Spacek je sam prošao tešku školu. Kaže da ga je vlastiti djed jedanput tako ošamario, da to do danas nije zaboravio. Tada je mali Ladislav imao osam godina i nije dovoljno brzo skočio kada je u kavani jedna dama prišla njihovom stolu.

Nakon pada Berlinskog zida Spacek je 11 godina bio savjetnik predsjednika Vaclava Havela. Taj bi najradije u trapericama i majci došao u Praški dvorac. Uvjeriti ga u suprotno, nije nikako bilo lako:

„Nisam Havela mogao podučavati - ipak je bio predsjednik. Morao sam mu ukazati na takve detalje, a da to ne primijeti. Jer kada bih ja rekao: Gospodine predsjedniče, trebali biste to tako ili onako napraviti, onda bi on odmah rekao: Neću. Za to nađite drugog predsjednika. – Mislim da Havel sa mnom nije nikada imao problema, nego više ja s njim.“

Kako je Spacek od Havela napravio svjetskog čovjeka

Češki predsjednik-pjesnik i nekadašnji disident je uz Spacekovu pomoć postao svjetski čovjek. Unatoč tome su mu se potkradale greške: „Sjećam se sastanka s predsjednicima država i vlada u Helsinkiju sredinom 90-ih godina. Na svečanom prijemu svih 50 državnika je u dvorani stajalo u crnim odjelima. A onda je došao Havel. On je imao na sebi isti crni smoking kao konobari. Bilo je užasno. Nakon što je sve pozdravio, sakrio se u WC-u i pušio dva sata dok sve nije prošlo.“

Ladislav Spacek je u Češkoj neosporni autoritet. Kada s njim uđete u restoran, konobari problijede. No ni samom učitelju bontona nije uvijek lako: „Nekada moja prisutnost ljude čini nervoznima, čak i moje prijatelje. Nedavno me jedan poznanik nazvao i rekao: Htjeli smo te pozvati na večeru, ali smo se na kraju predomislili, jer bi nam to bilo previše stresno.“

To je, naravno, bila šala. Ali, upravo to Spacek savjetuje političarima svoje zemlje: duhovitost na vlastiti račun. No, to ne vrijedi samo za češku politiku.

Autor: Christina Janssen / mj

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm