„Zelena karta“ koja je promijenila Njemačku

Harianto Wijaya, informatičar i stručnjak za mobilnu komunikaciju bio je prvi vlasnik njemačke Zelene karte. Dobio ju je u ljeto 2000. Sve njemačke novine objavile su njegovu fotografiju s ministrom rada Walterom Riesterom (SPD) koji u rukama drži dozvolu za rad za indonezijskog stručnjaka koji je studirao u Aachenu.

Dvadeset godina kasnije Njemačka još uvijek nije riješila problem manjka radne snage u IT-sektoru. Green Card više ne postoji. Službeno je Zelena karta uvedena 1. kolovoza 2000. A već koncem 2004 njemačke vlasti su je povukle.

Tada su naime na snagu stupila nova zakonska pravila kojima se reguliralo doseljavanje stručne radne snage. Wijazina karta je na koncu završila u muzeju, u Kući njemačke povijesti u Bonnu.

„Djeca umjesto Indijaca"

Dvadesetak godina kasnije u sjećanju su ostali relativno skromni broj stranih stručnjaka koji su odlučili potražiti sreću u Njemačkoj – i pogotovo jedan sporni slogan. „Kinder statt Inder" („Djeca umjesto Indijaca") koji je u javnost lansirao Jürgen Rüttgers, nositelj liste CDU-a na izborima u Sjevernoj Rajni i Vestfaliji.

Tim sloganom on je htio kritizirati planove savezne vlade (tada su u koaliciji u Berlinu bili Socijaldemokratska stranka i Zeleni), te time isprovocirao višemjesečnu debatu o rasizmu u Njemačkoj.

Što se tiče konkretnih brojki, program nije ni izbliza ispunio očekivanja. Uoči uvođenja Zelene karte, neke su procjene govorile o tome da je IT-branši u Njemačkoj potrebno i do 75 tisuća stručnjaka. Njemačka vlada je namjeravala izdati 20.000 dozvola, na koncu ih je izdano samo 13 tisuća, kako se može pročitati u Izvještaju o migracijama iz 2005.

„Značajan za političke promjene“

Stručnjaci ipak tvrde da bi bilo nepravedno uspjeh ili neuspjeh programa mjeriti samo tim podacima. „Kvantitativno je to bio mali program“, kaže Franziska Schreyer iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja (IAB) koji djeluje u okviru Njemačkog zavoda za zapošljavanje. IAB je svojedobno bio nadležan za program „Green Card“:  „Ali za političke promjene on je bio jako značajan.“

Iako na koncu u Njemačku i nije došlo puno stranih stručnjaka, bio je to politički prvijenac u pokušaju provlačenja inozemne stručne radne snage iz trećih zemalja u Njemačku. Petra Bendel, predsjednica Stručnog vijeća njemačkih zaklada za integraciju i migracije, dijeli to mišljenje: „Ako gledamo samo na to je li ostvaren brojčani cilj, onda to nije bio uspješan projekt.“

Ali odmah i dodaje da velikim koncernima program „Zelene karte“ ionako nije bio potreban, oni su imali vlastite načine privlačenja stranih stručnjaka. „Ali mala i srednje velika poduzeća su itekako od njega profitirala“, naglašava Bendel.

Transformacija Njemačke

Osim toga je „Green Card“ program označio veliku promjenu u politici, pokrenuo je dugoročni proces u okviru kojeg je Njemačka u godinama koje su slijedile postala jedna od najliberalnijih država svijeta po pitanju ekonomskih migracija. „Bio je to simbol za novu njemačku otvorenost prema svijetu“, kaže predsjednik strukovnog IT-udruženja Bitkom, Achim Berg. Za njega je „Zelena karta“ bio „epohalni proboj".

„Postalo je jasno da nam je za održavanje naše ekonomske snage potrebno doseljavanje kvalificiranih stručnjaka“, kaže Berg. „Postalo je jasno i da se moramo dobrano potruditi ukoliko u Njemačku doista želimo privući te najbolje stručnjake.“

Tadašnji kancelar Gerhard Schröder (SPD) inicijativu je najavio u veljači 2000., na otvaranju kompjutorskog sajma Cebit. Samo pet mjesec kasnije Wijayaje u rukama imao dozvolu rada u Njemačkoj. IT-branša je tada bila u ekspanziji, tvrtke jednostavno nisu imale dovoljno radne snage na raspolaganju. Istovremeno je u Njemačkoj bilo registrirano više od četiri milijuna nezaposlenih. 

Stručnjaci bez posla

Kada je nešto kasnije splasnula euforija „dotcom-ekonomije“, bez posla su ostali i neki IT-stručnjaci koji su u Njemačku došli zahvaljujući programu „Zelene karte“. Paralelno s uvođenjem Green Card počela je silazna putanja New Economy, mjehur je pukao, priča Bendel. Stručnjakinja IAB-a Schreyer je tadašnje posljedice istražila i došla do zaključka da će najmanje sedam posto vlasnika „Zelene karte“ kad-tad ostati bez posla. Bio je to problem koji nitko nije predvidio i za koji, barem na početku, nitko nije ni imao rješenje, kako nam kaže.

„Na početku je sve to bilo teško i regionalno vrlo različito. Dozvola boravka u Njemačkoj bila je tijesno povezana s dozvolom rada, zato su pogođene osobe na samom početku dijelom bile prisiljene napustiti Njemačku u roku od 72 sata", prisjeća se Schreyer.

Ono što je započeto uz pomoć „Zelene karte" od tada je u više navrata korigirano i poboljšano usvajanjem novih zakona i pravila. Prvog ožujka ove godine na snagu je stupio novi Zakon o doseljavanju stručne radne snage. I šef Bitkoma Berg kaže da se radilo o važnom koraku kako bi se Njemačku učinilo atraktivnijom destinacijom za strane stručnjake. Oko 124.000 radnih mjesta u IT-sektoru je koncem 2019. bilo nepopunjeno, nestašica radne snage vlada i u korona-krizi. 

„Varaju se svi oni koji misle da je Njemačka obećana zemlja globalne IT-elite“, napominje Berg. A to su Nijemci mogli shvatiti već i prije 20 godina, nakon uvođenja „Zelene karte.“

(dpa)