Zašto se Nijemci toliko protive policijskom satu?
19. travnja 2021
Policija u Italiji koristila je dronove za kontrolu poštuju li ljudi zabranu izlaska iz kuće. I druge se zemlje oslanjaju na visoke tehnologije, uključujući Španjolsku i Belgiju. Nitko ne smije napustiti svoj stan neprimijećeno i bez dopuštenja. U Njemačkoj je takav scenarij teško zamisliti.
Mnogi se ljudi ovdje osjećaju lišeni slobode već i kad više ne smiju putovati po svijetu u vrijeme pandemije. A poricatelji korone na demonstracijama "Querdenkera" ne ustručavaju se pričati o diktaturi čak i kada je riječ o ograničenjima koja su u međunarodnoj usporedbi vrlo umjerena.
Pritom se bestidno povlače paralele s vremenom nacizma. U znak protesta, neki nose žutu zvijezdu koju su nacionalsocijalisti stavljali Židovima da bi ih svi mogli vidjeti prije nego što su protjerani u logore za istrjebljenje.
I kakve to veze ima s njemačkom politikom u vezi s koronom? Prije svega je to neukusno izjednačavanje demokracije s najgorom njemačkom diktaturom, što svjedoči o zaboravljanju povijesti. No ti ispadi pokazuju i koliko je duboko kod Nijemaca usađena trauma nedostatka slobode. Nekima tada pregore svi osigurači.
Ali kada je riječ o "policijskom satu", na tu formulaciju nisu alergični samo oni koji banaliziraju koronu i negiraju virus. Otpor se širi u cijelom društvu. Razlog: na inzistiranje kancelarke Angele Merkel, Zakon o zaštiti od infekcija bi trebalo reformirati tako da savezna vlada može samostalno uvoditi policijski sat - čak i protiv volje saveznih zemalja. Uvjet je da se najmanje 100 ljudi na 100 000 stanovnika zarazi tri dana zaredom u pojedinim saveznim zemljama ili gradovima u roku od sedam dana.
Otpor i unutar redova vladajuće stranke
Ovaj plan kritiziraju političari iz cijele Njemačke, uključujući i iz stranke Angele Merkel, Kršćansko-demokratske unije (CDU). Oni se boje postupnog razvlaštenja saveznih država. A u tom smjeru bi reforme i išle, budući da je trenutno 16 saveznih zemalja odgovorno za praktičnu provedbu mjera zaštite od korone.
Osim toga policijski sat neki smatraju i znanstveno upitnim. Znanstvenici koji se bave istraživanjem aerosola smatraju ih spornim jer je daleko najveći rizik od zaraze zapravo u zatvorenim prostorima, a ne vani.
No spor oko policijskog sata ima i dublju pozadinu. Tu se radi o pitanju odnosa snaga u Njemačkoj. Razlog leži u povijesti. Ključna lekcija koja je naučena iz nacističke katastrofe bilo je jačanje demokracije decentralizacijom. Stoga je uspostavljena federalna struktura zemlje u kojoj je savezna vlada prvenstveno odgovorna za vanjsku i sigurnosnu politiku. Ali što se tiče područja poput obrazovanja i zdravstva, savezne zemlje većinu toga odlučuju same.
Teroristički napadi, prirodne katastrofe - i korona
Decentralizirana raspodjela moći bila je odgovor na neuspjeh prve njemačke demokracije, takozvane Weimarske Republike. Kada je ona uzdrmana za vrijeme velike ekonomske krize krajem 1920-ih, Adolf Hitler je na vlast došao sasvim legalno. Uz pomoć članka 48. Ustava, tadašnji predsjednik Paul von Hindenburg je uspostavio takozvane predsjedničke kabinete bez sudjelovanja parlamenta. On je vladao izvanrednim propisima i odlukama. To je bila ključna poluga kojom je Hitler zadao smrtni udarac demokraciji.
Ovo je iskustvo poučilo Nijemce da se takav odnos snaga više ne smije ponoviti. Nema više političkog centra koji može vladati cijelom zemljom po nahođenju. Savezna vlada smije nametati odluke cijeloj zemlji samo u apsolutnoj nuždi – kada je riječ o terorističkim napadima ili prirodnim katastrofama. Tada se čak i njemačka vojska Bundeswehr smije angažirati unutar zemlje, što je inače strogo zabranjeno.
Zdravstvena politika stvar je saveznih zemalja
Međutim, kod nekih je nepovjerenje u uniforme toliko duboko da čak odbijaju njihovi administrativnu pomoć u uredima kada prate lance zaraze koronom. U inozemstvu na to samo s čuđenjem odmahuju glavom. Ali skepticizam naspram državnog centralizma nije samo neka mala njemačka mušica. To je jedan od temelja njemačke politike koji je duboko prihvaćen i koji se prakticira desetljećima. Nijedna od 16 saveznih zemalja ne bi željela da joj savezna Vlada diktira kako se trebaj organizirati školska nastava – ili kako ponašati u korona-krizi.
No, u pandemiji s trenutnim dramatičnim porastom broja infekcija i smrtnih slučajeva, povjerenje stanovništva u ovaj oblik podjele vlasti slabi. Mnogi bi željeli da savezna Vlada ne samo odredi smjer, već i da ga provodi ako je potrebno.
I to je upravo ono što kancelarka Angela Merkel želi učiniti nekoliko mjeseci prije kraja svog posljednjeg mandata s planiranim pooštravanjem Zakona o zaštiti od infekcija. To bi mogao biti njezin posljednji pokušaj da svojoj koronskoj politici, koja je mjesecima bila kontroverzna, da novi poticaj.
Liberali već prijete ustavnom tužbom
No taj njen pokušaj bi joj se mogao obiti o glavu. I Znanstvena služba njemačkog Bundestaga je iskazala sumnju je li planirano pooštravanje zakona u skladu s Ustavom.
A oporbena liberalna stranka Slobodni demokrati (FDP) već prijeti da će poduzeti pravne korake pred Saveznim ustavnim sudom. Sudovi su nekoliko dosada već u nekoliko navrata ukidali regionalne odluke o uvođenju policijskog sata, recimo prošlog tjedna u Hannoveru. A pravni poraz savezne Vlade bi radovao sve one kojima je bilo koji oblik centralizma trn u oku.