Zar nam je stvarno tako dobro?

Mnogi koji su odrasli u socijalizmu se još dobro sjećaju uobičajenog obreda uoči 1. svibnja. Čak i ako više nije bilo vojnih mimohoda, mediji su bili puni napisa o spomenu na prosvjede radnika u Chicagu 1. 5. 1886., o njihovom "bezdušnom iskorištavanju" i niskim nadnicama. Tražilo se tri puta po osam, osam sati rada, osam sati "kulturnog obrazovanja" i osam sati odmora. Prosvjed u Chicagu je krvavo ugušen, a taj dan se bilježi kao Međunarodni praznik rada.

On je već u socijalizmu spao tek na prvi odlazak na more ili grupni posjet ugostiteljima u okolici. I daleko nakon sloma socijalizma i buđenja iz utopije marksističkog društva "bez vlasništva nad sredstvima za proizvodnju" gdje će svi dobivati "prema svojim potrebama", još uvijek je 1.5. upisan kao praznik u mnogim zemljama iako o radničkoj borbi još jedva itko govori.

Ipak, samo par dana prije ovogodišnjeg "Praznika rada" je u Francuskoj zapravo opet došlo do žestokog sukoba policije sa prosvjednicima koji su se pobunili protiv planirane liberalizacije tržišta rada. 170 tisuća ljudi je izašlo na ulice, organizatori tvrde kako ih je bilo čak pola milijuna. U mnogo francuskih gradova je došlo i do žestokih borbi sa policijom. 78 službenika je povrijeđeno, više od 200 osoba je uhićeno.

Nema izrabljivanja?

Prosvjedi u Francuskoj su započeli još 31. ožujka i novih zakona o radnom pravu. 35-satni radni tjedan više nije stroga obaveza, mnogo je lakše dobiti otkaz, promijenjen je način obračuna plaća i radnog vremena na razini pogona... Spontano je već iste večeri na stotine građana izašlo na svojevrsnu glavnu političku pozornicu Pariza i Francuske, na tamošnji Trg republike. Među njima je i mnogo mladih kojima je postalo jasno da baš nikad neće uživati onaj standard i sigurnost radnog mjesta kojeg su imali njihovi roditelji. Odlučili su ostati na Place de la République sve dok se ne odustane od te reforme Zakona o radu, a ta skupina prosvjednika je postala osnova pokreta "Nuit Debout" (u slobodnom prijevodu: noćna straža)

Sve do intervencije policije, ovo okupljanje se proglasilo "Glavnom skupštinom" nacije gdje svatko može reći što ga muči. Još prošle srijede je tamo došao i spontano formirani orkestar koji je za okupljene svirao Dvoržakovu Simfoniju iz Novog svijeta. Zainteresirani su se mogli obratiti informativnom štandu - zapravo stolu na rasklapanje ispod improvizirane cerade. Za njim je bila Anne, doduše prilično nervozno. Ove srijede je bilo već četiri dana da nije bila kod kuće kako bi spavala. Neprestance objašnjava prolaznicima ciljeve Nuit Debout.

"Danas dolazi komisija koja se bavi logistikom. Naša sanitetska skupina se pak danas konačno malo odmara. Onda zasjeda više komisija zaredom. U nekima diskusija vodi u akciju. Komisija 'Ekologija i klima' na primjer je ovdje danas zasadila ekološki vrt, na žalost on nije preživio posljednju akciju policije. Najavljeno je i današnje zasjedanje komisija 'Feminizam' i 'Gospodarstvo i politika'."

"Ne jedan, nego mnoštvo problema"

I ovaj prosvjed je pokazao: nije razlog za šutnju građana što nema problema, nego problema ima previše i oni su previše komplicirani i isprepleteni. To se tiče i Anne: ona prije nikad nije bila politički aktivna, ali misli da je ova "neposredna demokracija" pravi odgovor. Najviše je pod dojmom povjerenja jednih prema drugima i spontane spremnosti ljudi da pomognu.

"Svatko treba imati perspektivu za budućnost. U tome ima mnogo toga. Tu su i prava za zaposlenike. Dakle plaću kojem svakome omogućuje dostojan život. Posao koji je zanimljiv. Još jedna tema je ekologija. Jer da bi imali budućnost, moramo zaštiti i čovječanstvo naše planete. Tu dolaze i umjetnici, imamo radiostanicu i televiziju preko interneta, ima i komisija za pjesništvo. Jer jedno društvo sa budućnošću je jedno koje je okrenuto stvaralaštvu i inovativno je u kulturnoj djelatnosti."

Chloe je tek nedavno došla na Trg republike iz Nantesa. Tamo se planira novi aerodrom protiv kojeg ima mnogo argumenata. "Došla sam ovdje da govorim o autonomiji, o samoupravljanju i suradnji svih socijalnih borbi. 'Nuit Debout' mi se čini kao pravi pokret gdje se može reći: u svakodnevnici nismo suočeni sa jednim problemom, nego sa mnogo, mnogo njih. Tu onda možemo razmjenjivati iskustva."

Tko se okupljao na Trgu republike? To je čak i znanstveno istraživao Laurent, četrdesetak su mu godina i inače radi kao istraživač u jednoj elitnoj ekonomskoj školi. U ovo vrijeme je proveo anketu među devedesetak sudionika i došao je do zaključka: "U 'Nuit Debout' nema radnika, nema socijalnih slučajeva, nikoga iz socijalnih žarišta, obojenih i Arapa. Golema većina sudionika su mladi, bijeli Francuzi, često porijeklom iz provincije, iz srednjeg sloja koji osjećaju kako nikad neće dostići životni standard svojih roditelja."

Ne vjeruje se ni sindikatu ni socijalistima

Ipak, bilo je i starijih - i iskusnijih u tradicionalnoj "radničkoj borbi". Na primjer Michaelle iz Saint Denisa, poznatom socijalnom žarištu sjeverno od Pariza. Došla je kako bi pripazila da se ovdje ne počnu širiti desničarski ekstremisti ili da populisti bilo koje boje ne iskoriste ovaj pokret za svoju promociju. Čula je i da je bilo spolnog napastovanja pa je kao borbena feministkinja došla da se pobrine za žrtve. Ali nakon tih incidenata je na Trgu ionako zabranjen alkohol.

Ona je također i stara djelatnica sindikata i ne sviđa joj se to nepovjerenje prema "provjerenim" zaštitnicima interesa zaposlenih. "Na žalost, ovaj pokret i barem tu u Parizu teži tome jednostavno biti protiv bilo čega. Svakako je zanimljivo da se 'Nuit Debout' zasniva na horizontalnoj organizacionoj strukturi. Ali mislim da danas moramo udružiti sve socijalne snage. Tako onda i uključiti organizacije koje već postoje."

U danima prosvjeda se pokazalo da te "postojeće organizacije" zapravo ne znaju što da počnu sa tim spontanim nezadovoljstvom. I gradonačelnica Pariza, socijaldemokratkinja Anne Hidalgo je u svojoj mladosti sudjelovala u sličnim prosvjedima, a i socijalistički predsjednik Hollande je bio oprezan prema ovim prosvjedima.

No okupljeni na Trgu republike nisu imali dojam da sindikati i francuska socijaldemokratska stranka uopće razumiju o čemu oni govore. Radnička borba više nije ista kao nekad davno u Chicagu, nema više "kapitalista" i "proletera" koji "mogu izgubiti samo svoje lance". Sve je postalo mnogo kompliciranije u našem globalnom svijetu - a stranke ljevice u pravilu još jedva zastupaju interese onih koji moraju živjeti od svog rada.

Treba zabraniti "tu bandu"

To se vidjelo i u četvrtak uvečer kad se pozvalo na nove prosvjede u čitavoj Francuskoj - i kad je došlo do žestokih sukoba sa snagama policije. Tko je počeo, da li su to bili tek provokatori - to je teško reći. Ali i predsjednik sindikata Force Ouviere, Jean-Claude Maily oštro je osudio nasilje i optužio organizatore prosvjeda kako su "morali više učiniti" da oni prođu mirno.

Konzervativni francuski zastupnik Eric Ciotti je otišao i mnogo dalje: traži zabranu svih prosvjeda u Francuskoj, a i 'Nuit Debout' treba biti zabranjen. I njegov stranački kolega Frederic Pechenard je ustvrdio kako policajci "nisu tu da ih napada banda ekstremno lijevih luđaka i da na njih baca kamenje."

Zapravo i politolozi upozoravaju kako je trenutni uspon desničarskog populizma rezultat i njihovog zastupanja tipično lijevih, socijalnih interesa - dok stranke ljevice ne znaju naći odgovor na prave probleme zaposlenih. Na primjer, u Njemačkoj je upravo socijaldemokratski kancelar Schröder promijenio Zakon o radu i uvelike smanjio prava zaposlenika. Neki tvrde kako je to razlog trenutnom gospodarskom uspjehu ove zemlje, drugi pak tvrde kako je mnogo važniji i praktično jedini razlog bio pad vrijednosti eura nakon kojeg je njemački izvoz upravo eksplodirao. A to nije bila zasluga niti Schrödera niti sadašnje kancelarke Merkel. U svakom slučaju, njemački socijaldemokrati nakon toga već godinama bilježe upravo jadne rezultate na izborima.

A nedavno u Poljskoj se vidjelo i što danas donosi glasove birača desnim populistima. Doduše, često se to onda svodi na gorljivo zastupanje "nacionalne" proizvodnje i građana, protiv svake globalizacije i čak europskih integracija. I predsjednički kandidat Slobodnjaka u Austriji Hofer je jasno objavio kako "neće potpisati TTIP", trgovinski sporazum EU sa SAD.

U svakom slučaju, pokret 'Nuit Debout' još nije ugušen: i za ovaj Prvi svibanj su u Francuskoj sazvani prosvjedi. Chicago je bio davno, ali oni koji žive od svog rada trebaju i znati: Pariz je danas.