Zaboravljene žrtve silovanja u BiH

Iako se pretrpljena trauma ničim ne može izbrisati, Nusreti, Božici i Mirsadi mnogo bi značilo da zbog strahota koje su preživjele tijekom rata u BiH dobiju materijalnu odštetu. Ove tri žene preživjele su užasne torture prije više od dvadeset godina. Počinitelji su uglavnom nekažnjeni.

Mnoge žrtve ratnog silovanja pitaju se predstavlja li nedavna presuda Suda BiH pomak i novu nadu da se konačno njima neko počne baviti. Naime, prvi put se dogodilo da, osim što su počinitelji osuđeni na po deset godina zatvora zbog silovanja, Sud BiH u istom postupku osigura žrtvi naknadu štete u iznosu od 26.500 konvertibilnih maraka.

Ranije su ove žene žrtve rata, u namjeri da ostvare pravo na odštetu, morale pokretati parnični postupak, što znači otkrivanje identiteta i plaćanje sudskih troškova.

“Iskoriste nas za projekt i nestanu”

Dok čekaju sporu pravdu, žrtve žive u tišini, na margini društva, obespravljene i zaboravljene. Povremeno, kako ističu, interes za njihove sudbine iskažu strane ili domaće organizacije i medijske kuće.

Mirsada iz Tuzle razočarana je kako u vlasti tako i u civilni sektor. Njeno povjerenje izigrano je mnogo puta: “Nevladine organizacije dobivaju milijunske projekte na temelju nas i naše traume. Iskorištavaju žrtve, idu za parama a mi od tih para nemamo baš ništa. S nama nitko ne radi i nitko nam ne pomaže, čast rijetkim izuzecima.”

U Federaciji BiH reguliran je status “žene žrtve rata”, na osnovu kojeg dobivaju novčanu naknadu. Oko 800 žena ostvarilo je to pravo. S druge strane, u Republici Srpskoj je dosta lošija situacija. Prema entitetskom zakonu, žrtve su trebale podnijeti zahtjeve za naknadu štete do 31. siječnja 2007. godine. Međutim, mnoge žene nisu ni znale za zakon i krajnji rok, neke nisu mogle pribaviti nužnu dokumentaciju. Tako su svi zahtjevi podneseni nakon tog datuma automatski odbijeni. Božica Živković Rajilić na vrijeme je predala zahtjev i danas prima mjesečnu invalidninu od 120 KM. Ona je i predsjednica Udruženja žena žrtava rata iz Republike Srpske.

Žrtve u RS potpuno obespravljene

U ožujku ove godine predala je inicijativu Narodnoj Skupštini RS za donošenje novog zakona, koji će silovanim ženama omogućiti da ostvare status civilne žrtve rata. Kaže da od tada nikakav odgovor od vlasti nije dobila. “Mnoge žene su u međuvremenu preminule, a nikada nisu dočekale nikakvu pravdu”, dodaje Božica. Ova nastavnica geografije i povijesti provela je u logoru kod Tuzle skoro godinu dana. Počinitelji, točnije njih četvorica, uhićeni su tek prošle godine i postupak je u tijeku.

Mirsada je imala 21 godinu kada je bila zarobljena u ratnom logoru na području Brčkog. Silovana je i zlostavljana, a do danas nitko nije odgovarao za štetu koja joj je pričinjena. Počinitelji su bivši pripadnici Vojske Republike Srpske. “Još uvijek nije došlo ni do uhićenja, kamoli do presude. Oni su na slobodi, najvjerojatnije izvan BiH”. Na temelju statusa civilne žrtve rata Mirsada prima mjesečno 580 KM. Izražava žaljenje što žene u Republici Srpskoj nemaju pravo na sličnu naknadu.

Podsjeća da u slučaju kada dođe do suđenja, žrtva tj. svjedok nema nikakvu podršku iako se priča drugačije. “Nismo zaštićeni ni pripremljeni za suđenje, a organizacije primaju novac za tu namjenu. To je sramota.”

“Nikad više na suđenje”

Koliko je svjedočenje za žrtve traumatično i stresno objašnjava psihoterapeut Teofika Ibrahimefendić. Ističe da su žene preplavljene emocijama i da ne bi smjele ići na svjedočenje bez prethodne stručne pomoći i podrške: “Moraju imati osjećaj sigurnosti da rade nešto važno za sebe i za društvo. Priprema je neophodna, kako se žena ne bi osjećala usamljeno i nezaštićeno kao što se događa.”

Ona objašnjava da žene koje su preživjele silovanje u ratu često dolaze na psihoterapiju zbog drugih problema iza kojih se zapravo krije ogromna trauma. Teofika Ibrahimefendić posebno naglašava kako je neophodno raditi s obiteljima ovih žena, jer se njihove traume prenose na potomke i supružnike.

Svaka od naših sugovornica identificirala je svoje zlostavljače, i pored toga većina ih je na slobodi. Kada i dođe do podizanja optužnica i suđenja, sve predugo traje i ne završava se u jednom postupku. Upravo zbog toga je važna posljednja presuda Suda BiH koja predstavlja presedan. Žrtvi je punu pravnu podršku osigurala nevladina organizacije TRIAL.

“Ovaj moment se mora iskoristiti da se uspostavi potpuno nova praksa u radu naših tužiteljstava. Nisu potrebni novi zakoni, već drugačije prakse. Tužitelji se trebaju posvetiti tom pitanju, prikupiti dokaze i adekvatno reagirati”, objašnjava Adrijana Hanušić, pravna savjetnica u TRIAL-u.

(Ne)moguće doći do odštete

Iz ove organizacije apeliraju na institucije, sudove i tužiteljstva da ubuduće provode već usvojene zakonske odredbe, zaštite žrtve od novih trauma i pomognu im da izbjegnu dodatne troškove u građanskim parnicama.

Nusreta Milošević, Bošnjakinja, udata za Srbina, bila je u logoru koji su držali pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane u Odžaku. Tri i pol mjeseca bila je izložena najgorim torturama i silovanju, tada je imala trideset i tri godine. Nakon proživljenih strahota doživjela je moždani udar. Danas je invalid na rubu egzistencije. Pošto živi u RS, nema status civilne žrtve rata, tako da ne prima nikakvu pomoć ni naknadu. Prošle godine je, kaže, išla u Sarajevo na suđenje i izricanje presude jednom od počinitelja. Ističe da joj je to vrlo teško palo. „Bilo je užasno i ponižavajuće. Ja kao svjedok i žrtva nemam nikakvu zaštitu, a on je osuđen na deset godina jer je obiteljski čovjek. Ne znam da li bih opet mogla prolaziti kroz to“, objašnjava Nusreta.

Centar za mentalno zdravlje u Tuzli, jedini u BIH, osim individualnog tretmana pruža i usluge kontinuirane grupne psihoterapije za žene žrtve rata.