Za kvalitetniju prehranu učenika

Kad je posrijedi sustavna zdrava ishrana školaraca, u Hrvatskoj je problem gotovo sve – od budžetiranja javnim sredstvima i opće svijesti o ekološkim prioritetima, do kapacitiranosti domaćih proizvođača i stanja na ukupnom tržištu. Ali, jedna hrvatska adresa, Ekološki institut Ecologica, već drugu godinu pokušava se nositi sa svime tim, propagirajući uvođenje domaće, organski proizvedene hrane u osnovne škole. Ecologica to provodi u suradnji s Udrugom Ekoloških poljoprivrednih proizvođača Hrvatske i europskim Institutom za istraživanja u poljoprivredi (FIBL), a uz financijsku potporu njemačke zaklade za zaštitu okoliša Deutsche Bundesumweltstiftung.

Prošle godine projekt je započet s podjelom 200 ekoloških obroka učenicima prvog razreda u dvjema zagrebačkim školama, pod geslom „Imam pravo jesti zdravo!“, dok je ove godine akcija proširena. „Upravo smo podijelili 500 kutijica u Zagrebu, Splitu i Veleševcu pokraj Varaždina“, rekla nam je Sonja Karoglan Todorović iz Ecologice. Čitava kampanja, kako saznajemo, oslanja se na sličnu akciju koja se u Njemačkoj provodi desetak godina, gdje oko 250 tisuća osnovnoškolaca jednom godišnje dobiva paketić s ekološki proizvedenom hranom domaćeg porijekla. Želja organizatora u Hrvatskoj je da i njihov pothvat traje, i da ostvari konkretan efekt na uprave škola, državu i lokalne vlasti, proizvođače, učenike i roditelje.

Nedovoljna ponuda eko-hrane u Hrvatskoj

„Teško je reći bi li se mogla organizirati sustavna podjela ekološki uzgojene hrane za sve osnovnoškolce u Hrvatskoj. Čak i kad bi postojala volja među svim bitnim akterima“, dodaje Sonja Karoglan Todorović, „mi u Hrvatskoj nemamo dovoljno ekoproizvoda u ponudi. Oni su i skuplji od ostalih namirnica, te ne bi bilo lako stvoriti zasebnu stabilnu dostavu koja bi uslijed masovnosti pojeftinila takav javni trošak. Pitanje je što bi se dogodilo kad bismo izazvali veliku potražnju, a svakako ne želimo da stvar završi na uvozu.“ Stoga je želja organizatora da se barem mjestimično uvede jedna do dvije eko-namirnice za početak, da se potaknu lokalne inicijative i da se proširi interes za takvom ishranom u školama.

Zbog toga Ecologica već kontaktira s nekim gradskim uredima za poljoprivredu, istražujući mogućnosti unapređenja ovog područja, primjerice u Zagrebu i Splitu. „Razgovaramo s nadležnima, pokušavamo iznaći rješenja s obzirom na lokalne prilike. Dobar uzor imamo u Italiji, gdje se model temelji na dobro organiziranoj javnoj nabavi. Ali, mi se zasad još nosimo s uvidima kao što je npr. onaj u Dalmaciji – ekološki proizvedenog vina i maslinovog ulja imate dosta, ali nema takvih mliječnih proizvoda“, rekla nam je Karoglan Todorović. Optimizam ulijeva činjenica da se mnoge škole u Hrvatskoj, međutim, i same – svojim pojedinačnim snagama – aktivno nose s potrebom za boljom i zdravijom ishranom svojih đaka.

Karmen Hlad, ravnateljica Osnovne škole „Gajnice“ u Zagrebu koja je također uključena u kampanju „Imam pravo jesti zdravo!“, kaže za DW da je ta akcija tek jedna od komponenti za širenje svijesti o važnosti ekološke hrane: „Postoji već i program naziva 'shema školskog voća', s određenim voćem za svakog učenika jednom tjedno, bez obzira koristi li dotični učenik usluge školske kuhinje. U tom slučaju, inače, škole sklapaju ugovor s nekim od proizvođača odobrenih po Ministarstvu poljoprivrede RH. A imamo dobru povratnu reakciju na inicijativu Ecologice, pa su novi prvašići ove godine već nestrpljivo iščekivali 'Imam pravo jesti zdravo!'. Pritom je zanimljivo da mrkvica iz obroka Ecologice svaki put ispadne pravi hit“, ističe ravnateljica kroz smijeh.

Najveći problem ostaju financije

U Gajnicama se nadaju da će se akcija nastaviti u sljedećim generacijama, a dotad će se program upotpuniti i radionicama za bolje upoznavanje s ovom materijom. Pritom treba spomenuti da golemi broj djece u Hrvatskoj koristi postojeće usluge školskih kuhinja. Tako u Gajnicama, gdje obrazovanje započinje čak 160 prvaša, a ukupno je posrijedi gotovo tisuću učenika, trećina njih konzumira tople obroke u cjelodnevnom boravku, dok ostali uzimaju mliječni obrok. Cijenu određuju gradske vlasti, dakako uz subvencije, pa mjesečni trošak koji snose roditelji iznosi u ovom slučaju 170 kuna. „Najveći problem za organizaciju učeničke prehrane ostaju financije – s tim izlazimo na kraj uz dosta muke“, poručuje Karmen Hlad.

Ipak, ova škola i u tim uvjetima pomiče stvari s mrtve točke; pomoglo je kad se upravi obratila majka jedne učenice, po zanimanju – nutricionistkinja. „Ponudila sam da volonterski organiziram sastavljanje zdravijeg jelovnika, pa smo se vremenom uskladili i osnovali školsko povjerenstvo. Izbacili smo hrenovke i paštete, nutelu i kojekakve kekse, a uveli svoje namaze, peciva obogaćena raznim sjemenkama, itd. Udio povrća u obrocima veći je za 80 posto, i voće se nudi triput češće“, opisuje situaciju Mirjana Matulić koja je ove godine ispratila i sina u prvi razred iste škole, da bi ga zatim dočekale kutijice Ecologice. „Želja mi je da se ta akcija nastavi“, komentira ova majka i nutricionistkinja, „ali za potpunije rezultate trebat će još mnogo truda i strpljenja“.