Vrijeme za demokratske promjene u srpskoj zajednici u Hrvatskoj

Priča obiluje navodnim privatnim interesima, pokušajima utjecaja na medije i retorikom kakvu od Ive Josipovića i Milorada Pupovca nitko nije očekivao.

Naime, predsjednik Josipović je oštro napao tjednik Novosti kojega izdaje Srpsko narodno vijeće i koji se financira iz državnog proračuna, a kojem je na čelu saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac. Novosti su prije toga kritički pisale o predsjedniku i navodno nelegalnom bogaćenju njegovih prijatelja iz svijeta biznisa. Iza svega, smatra Josipović, stoji upravo zastupnik srpske manjine Pupovac za kojega kaže da je „za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe iznimno puno.“ Štoviše, optužio je donedavnog političkog prijatelja za reketarenje bivše vlasti te da netransparentno troši novac namijenjen nacionalnim manjinama.

Uslijedio je žestok odgovor iz SNV-a u kojem Pupovac optužuje predsjednika da želi ograničiti novinarske slobode te da nastupa iz pozicije osobnih interesa. Na predsjednikovu su adresu stigle i optužbe za razaranje manjinskih institucija, pokušaj diskreditiranja, ali i udruživanje s marginalnim akterima iz srpske zajednice koji legitimitet nisu dobili na parlamentarnim izborima. Pupovac nam se nije javljao na telefonske pozive, a hrvatska javnost očekuje najavljeno otvoreno pismo u kojem će detaljno odgovoriti na prozivke s Pantovčaka.

SDDS kao sredstvo kontrole srpskog naroda?

Jasno je da je Pupovac sintagmom „marginalni akter iz srpske zajednice“ ciljao na Veljka Džakulu, predsjednika neparlamentarnog Srpskog demokratskog foruma. Riječ je o političaru koji je nedavno izazvao bijes parlamentarnog srpskog vodstva u Hrvatskoj pojavivši se na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu. Pozivnicu mu je uputio upravo predsjednik Josipović čije stavove Džakula u potpunosti podržava.

U razgovoru za Deutsche Welle, Džakula odbacuje mogućnost bilo kakvog pakta s hrvatskim predsjednikom. Također odbija optužbe iz SDSS-a da radi na razbijanju srpske zajednice u Hrvatskoj. „Upravo je SDSS osmogodišnjim koaliranjem s Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), strankom kojoj se sudi za korupciju, dovodio u nepovoljan položaj Srbe u Hrvatskoj stavljajući ih u vazalski odnos“ kaže Džakula i dodaje da se Pupovac okružio poslušnicima te da je protjerao sve one Srbe koji su glasno razmišljali drugačije od njega. To mu je, smatra, omogućio upravo HDZ dajući mu snažnu logistiku preko koje je kontrolirana srpska zajednica u Hrvatskoj, a postignuta prava su strogo dozirana.

Džakula smatra da je ovo tek početak velikih događanja te da će se neki ljudi is srpske zajednice početi ponašati kao ministri bivšeg premijera Ive Sanadera (HDZ) optuženog za korupciju na najvišoj razini. „Reći će da nisu znali, da nisu mogli govoriti, da su bili u pat poziciji, da nije bilo slobode dijaloga i da su bili ucijenjeni“. On nadalje optužuje šefa Srpskog narodnog vijeća da nije dvije godine održao Skupštinu Vijeća te da nije podnosio provedbena i financijska izvješća, što je zakonski bio dužan obaviti. „Zato mislim da će se stvari tek otvoriti i da će mnogi progovoriti. To je bila interesna grupa ljudi koji su rješavali svoju egzistenciju. Sada će svi bježati i 'trpati' na Pupovca. On će biti žrtva svojih partnera i prijatelja“, navješćuje Džakula.

Politička polemika u sjeni privatnog

Znanstveni savjetnik u zagrebačkom Institutu za migracije i narodnosti te voditelj Centra za politološka istraživanja Anđelko Milardović, misli da u polemici Josipovća i Pupovca ima puno privatnih stvari koje bacaju sjenu na ovaj tip političkog sukoba na razini šefa države i vođe manjinske zajednice. Uz sve to, on Pupovcu zamjera i pretjerano bavljenje državnom politikom na štetu angažmana oko manjinske politike. „On se je vinuo u visoke političke i međunarodne vode i na neki način se otuđio od svoje baze koju je trebao predstavljati“, objašnjava politolog i pita se što srpskim građanima koje Pupovac zastupa znači njegovo bavljenje viskom politikom ako oni ne mogu riješiti elementarne ili egzistencijalne probleme.

O činjenici da samo opozicija unutar srpske zajednice traži odgovornost SDSS-a za osmogodišnje sudjelovanje u vlasti koja je zemlju dovela do gospodarskog kraha, Milardović kaže da je sasvim razumljiva „Neće vam puno ljudi pristati govoriti o tim stvarima jer uvijek postoji mogućnost one stare etikete i optužbe za nacionalizam. Čak i ja osjećam nelagodu o tome govoriti“, objašnjava Milardović.

Stvorena prilika za demokratske promjene

Politolog se slaže s tezom da je Pupovac monopolizirao manjinsku politiku u Hrvatskoj pa se čini da je došlo vrijeme njene pluralizacije kroz izborno zakonodavstvo koje će omogućiti i protok drugih političkih grupacija. Ovaj sukob bi, smatra, mogao iznjedriti demokratske promjene u srpskoj zajednici.

No čak ako je i točna teza o „demontiranju Pupovca“ s Pantovčaka, u ovom trenutku nitko ne može spomenuti niti jedno ime koje bi ga moglo zamijeniti, što samo potvrđuje navode o monopolu. „Kako se radi o zajednici koja ima dosta obrazovanih ljudi, netko će se već pojaviti. Samo im treba s puta maknuti izborni inženjering i napraviti izborno zakonodavstvo koje će omogućiti pluralizaciju manjinsko-političkog prostora. Vjerujem da će se pojaviti neko mlado lice koje će preuzeti vodstvo“, misli Milardović. Ipak, naglašava da to ni u kojem slučaju ne smije biti naš drugi sugovornik Veljko Džakula koji je tijekom Domovinskog rata „pucao u Hrvatsku čiji je državljanin“. Iz istog razloga diskvalificira i Vojislava Stanimirovića, prateću Pupovčevu figuru i aktualnog predsjednika SDSS-a.

I višestruko prozivani Džakula smatra da je ova polemika dobar početak za otvaranje dijaloga unutar srpske zajednice. „Ovo je za srpsku zajednicu jako dobro. Srbima ne treba vođa, ni pojedinac, već im trebaju demokratske institucije koje će pratiti provođenje zakona u njihovu korist i nadgledati situaciju“, kaže i dodaje da Pupovac nije imao snage ni volje za razvoj demokratizacije i suočavanja s prošlošću. Razlog je, objašnjava, što bi se tada čuli drugi glasovi i ideje. O optužbama da je tijekom Domovinskog rata bio na suprotnoj strani te da kao takav ne može predstavljati srpsku manjinu u Hrvatskoj Džakula kaže da nikome nije smetalo to što je Stanimirović davao osam godina podršku HDZ-u, kao ni činjenica da je 1997. godine bio zastupnik u Saboru. „Ne trebaju Srbi birati između nas trojice. Treba dati priliku novim ljudima. Brzo će se pokazati da je srpska zajednica u Hrvatskoj vrlo vitalna.“

Predsjednik zauzima novu poziciju na sceni?

Predsjednikovo bi pismo moglo biti i naznakom nove, jače angažiranosti na političkoj sceni, misli politolog Milardović. „Da se kroz cijelu polemiku ne protežu osobni interesi, mogli bismo reći da se radi o sukobu na političkoj ljevici. Dakako, ako ta ljevica postoji, obzirom na specifičnu poziciju vladajuće Socijaldemokratske partije (SDP) koje je izdala socijaldemokraciju.“ U silovitom istupu predsjednika Josipovića vidi moguću želju za uređenjem nekih odnosa i pokretanjem stanovitih procesa na jesen, što znači da od njega očekuje da na isti ili čak žešći način uputi kritike Milanovićevoj vladi.

„Zemlja ulazi u turbulentno razdoblje, a političke stranke nisu u mogućnosti objektivno izvući zemlju iz krize. Predsjednik bi trebao biti korektor. Očekujem da se Josipović još jače distancira od SDP-a iz kojega je potekao i da konačno krene provoditi obećanu politiku „nove pravednosti“.