Vraćen stari sjaj knjižnice koju su koristili Goethe i Schiller

Ove srijede, na 268. obljetnicu rođendana osnivačice, biblioteka kojoj je vraćen stari sjaj biti će svečano otvorena. Biblioteka vojvotkinje Ane Amalije je biblioteka iz snova jer je sadržavala čitav duhovni opus sa kojim su radili veliki autori Weimara: Goethe, Schiller, Wieland - svi su oni ovdje posuđivali knjige i listali iste stranice knjiga koje mi i danas njegujemo." kaže direktor knjižnice, Michael Knoche.

Pakao u duhovnom raju

Utoliko je strašniji bio prizor koji je izazvao požar: plamen je izazvao kratki spoj i vatra je strelovitom brzinom zahvatila i knjige i prastaru drvenu konstrukciju krova biblioteke. Alexander Letetzki, gradski vodič i dobar poznavaoc prošlosti Weimara:

"Požar je izbio kasno uvečer, sve je odjekivalo od sirena na desetine vatrogasnih vozila i sve je smrdilo na dim. Na tisuće ljudi je došlo jer je to bilo između 9 sati navečer i ponoći. Mnogi od njih su pomogli vatrogascima spasiti knjige. Sve je bilo prepuno čađi, prepuno dima a svugdje je sukljao plamen."

A onda još i voda; mnogo, mnogo vode

Čak niti sama vatrena stihija nije bila najgore što se knjižnici dogodilo: vatrogasci su na biblioteku sasuli čitavih 380 tisuća litara vode. Što nije uništila vatra, onda se voda nakupila iza gipsanih ukrasa, prodrla kroz pukotine i natopila zidove. Samo na uklanjanje štete od vode je trebalo 15 mjeseci.

Ali naravno, i šteta koju je nanijela vatra je ogromna. Vođa restauratorskog tima Matthias Hageböck: "Stanje nakon požara bio je: 50 tisuća knjiga otišao je u dim, 62 tisuća knjiga je bilo više ili manje oštećeno. Čitav paket oštećenih knjiga je preneseno u Središte za konzervaciju knjiga u Leipzig. Tamo su grubo očišćene i zamrznute i onda oprezno osušene. U međuvremenu se sav taj materijal nalazi opet u Weimaru."

Opet oslobođen "Duh Weimara"

Sa druge strane, direktor biblioteke Michael Knoche: "Izgleda kao da vatra 2. rujna 2004 nije samo mnogo toga uništila, negoi oslobodila golemu energiju Duha Weimara."

Jer osim Njemačke države i savezne pokrajne Tirinške, odazvalo se preko 22 tisuće donatora iz čitavog svijeta - od velikih tvrtki, praktično svih zaklada u Njemačkoj pa do običnih ljubitelja knjiga i književnosti. Sakupljeno je preko 20 milijuna eura pa tako nije bilo problema platiti gotovo 13 milijuna eura koliko je koštala obnova zgrade - iako troškovi restauracije još daleko od toga da su gotovi. Jer ukupna šteta je golema - da ne kažemo neprocjenjiva. Ali nevolja je najbolji učitelj - i u sadašnje zdanje su ugrađeni najmoderniji sustavi kontrole i borbe protiv vatre.

Biblioteka još ljepša i "starija" od uništene

"Pri samoj gradnji smo učinili mnogo toga, ali najvažniji je sustav prozračivanja i ovlažavanja zraka - biblioteka se nikada nije grijala niti će se grijati. Ali novim sustavom držimo stalnu vlažnost zraka koja je knjigama najugodnija - i to je najvažnije."

objašnjava arhitekt Walter Grunwald. Ugrađen je i protupožarni sustav - također posve osobite vrste kakvu nema niti jedna druga knjižnica u Njemačkoj. Na točno 57 stupnja temperature zraka puknut će sigurnosna cjevčica i izazvati prskanje posve fine vodene maglice u prostoriju koja će ugušiti plamen, ali oštetiti knjige što je manje moguće. Uopće, čitava biblioteka je restaurirana u izvorno stanje, čak i bolje nego što je to bio rezultat silnih sitnih popravaka i preinaka kroz decenija.

I police knjiga se polako pune

Naravno da ni police knjiga neće prazne dočekati ovu srijedu i posjet predsjednika Köhlera i ostale ugledne goste: na sreću, 28 tisuća knjiga je preživjelo vatru, među njima i takve bibliotečne dragocjenosti poput Lutherove Biblija iz 1534 sa obojanim duborezom. U međuvremenu su restauratori i uklonili oštećenja sa još 16 tisuća svezaka, a pomoću dobivenog novca biblioteka je uspjela i kupiti još oko 12 tisuća knjiga kako bi zamijenili uništene. Ukratko, biblioteka je spremna dočekati i svečano otvorenje i na tisuće posjetioca koji su oduvjek prolazili kroz ovo jedinstveno zdanje.

Ipak: biblioteka nije obnovljena do posljednjeg djelića. Namjerno je ostavljen djelić čađavih greda od požara 2. rujna 2004: kao upozorenje da se tako nešto nikad ne ponovi.