Vjetroelektrane nad morem - streljiva

U luci mjestašca Norddeich na sjeveru Njemačke je u sedam sati izjutra još mirno. Ali već radi motor broda Elegant Tern i sprema se na plovidbu. Sjeverno more je danas mirno, ali rođenog Nizozemca i voditelja projekta Chrisa Meijera ne brine što je na površini, nego ono što je ispod nje.

Jer Sjeverno i Baltičko more su već odavno omiljena mjesta gdje se bacalo staro streljivo. Tako je bilo već nakon Prvog, a još više nakon Drugog svjetskog rata. Doduše, odgovorni su trebali voditi evidenciju, gdje su što bacili u more. Ali Meijer je dovoljno iskusan da zna kako su mnogi kapetani bacali preko palube svašta, čim su malo odmakli od obale: tako su štedjeli i vrijeme i gorivo, a uostalom, tko će ikad postaviti pitanje tog streljiva, mislili su oni.

Ali danas se itekako postavlja to pitanje. Za vjetroparkove na pučini treba postaviti temelje u morskom dnu, a onda treba i postaviti kabel po dnu koji će električnu energiju dovesti do obale. Takva "divlja" odlagališta su golemi problem, a on nije ni jedini: "Ne smijemo zaboraviti da je već 70 godina prošlo od Drugog svjetskog rata", podsjeća Chris Meijer. To znači i sedam desetljeća oluja i morskih strujanja, tako da i morsko dno izgleda sasvim drugačije, a ono što se tamo bacilo može biti tko zna gdje.

1,6 milijuna tona eksplozivnog tereta

Zato se uvijek iznova nailazi na opasan teret na morskom dnu - i zapravo je veći problem izbjeći ga, nego ga naći. Jer pred obalom Njemačke je bačeno oko 1,6 milijuna tona streljiva s konvencionalnim bojevim glavama i golema većina, 1,3 milijuna tona je upravo u Sjevernom moru. Povrh toga dolazi još opasniji teret, jer pod pučinom se nalazi i oko 200 tisuća tona kemijskog oružja.

Nakon sat vremena plovidbe, brod Chrisa Meijera stiže do ploveće platforme koja služi kao baza za akciju čišćenja mora od eksploziva. On je nadglednik momčadi od sedamdeset stručnjaka koji se bave ovim opasnim poslom. Među njima je i Hartmut Löber koji je zadužen za deaktiviranje streljiva i njegovo sigurno zbrinjavanje.

On nam objašnjava kako postoji još jedan, dodatni problem: ovo nije bilo samo mjesto gdje se u more bacalo streljivo koje nije bilo ispaljeno, nego tu ima i ispaljenih - ali neeksplodiranih granata. "Morate prvo utvrditi, radi li se o ispaljenoj ili neispaljenoj granati. Sve što je bilo ispaljeno u pravilu je i spremno za eksploziju."

Vremenom sve postaje - još opasnije!

Najpouzdaniji način razlikovanja jest utvrditi, ima li granata žljebove koji su nastali dok je prolazila kroz topovsku cijev - što na muljevitom dnu mora nije baš uvijek lako. Ipak, golema većina onoga što se vadi iz mora je neupotrijebljeno streljivo, objašnjava Löber, koje je jednostavno bačeno u more.

Isto tako, u većini slučajeva Löber pronađeno streljivo može proglasiti sposobnim za transport - ali i tada je potreban oprez. Naime, eksploziv u tim granatama je i napravljen tako da ne odleti sve u zrak čim topnik kihne. Zato se dodavao stabilizator koji je sprječavao neželjenu eksploziju, ali on vremenom gubi svoje djelovanje - a eksploziv postaje opasniji. Streljivo je napravljeno da potraje 40 godina i nakon gotovo dvostruko više vremena, objašnjava stručnjak; "više nije nužno potreban upaljač da bi se aktivirala granata".

Na pučini pred platformom se jedva mogu razaznati dva plovka - to su podvodni roboti koji traže zaostalo streljivo po mjestu gdje će prolaziti naponski kabel iz vjetroelektrana. Pod palubom platforme je soba s monitorima pred kojima sjede četiri operatora. Jedan monitor pokazuje trasu kamo će prolaziti kabl i njihova zadaća jest pronaći sve što bi moglo biti opasno deset metara sa svake strane tog budućeg dalekovoda. Roboti mjere magnetsko polje na morskom dnu i svaka nepravilnost može značiti da se tamo nalazi metal, dakle granata.

Zapravo je tek djelić od tih stotina tisuća tona streljiva izvađeno. A učinak momčadi Chrisa Meijera je zapravo i skroman - i golem. U proteklih godinu i pol su izvadili gotovo 23 tone streljiva, ali čak i kad nađu neko mjesto, potraje satima dok se ne procijeni opasnost i konačno, granata izvadi iz mora.

A podmorski stručnjaci znaju da i "sjenka" na senzorima robota može značiti svašta: obično znači tek jednu granatu, ali su već doživjeli da ispod te jedne, leži čitav tovar streljiva koje je tko zna kad bačeno u more.