Vjetar u leđa kršćanskim demokratima

Strah je bio osjetan. U anketama je desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) puhala za vratom kršćanskim demokratima ili je čak bila u vodstvu. Pobjeda AfD-a u Sasko-Anhaltskoj bila bi prva pobjeda na nekim pokrajinskim izborima, povijesna stvar i jaka poruka pred parlamentarne izbore u rujnu.

No taj horor-scenarij za ostale stranke ispostavio se kao fatamorgana. Iako je AfD uvjerljivo drugi, CDU su pokazali da može mobilizirati svoje pristaše kad treba. U tome im je pomogao narativ da je glas za njih zapravo glas protiv AfD-a, to jest – za demokraciju.

Na kraju je Kršćansko-demokratska unija dostigla 37 posto glasova (AfD malo manje od 21 posto). Kancelarski kandidat kršćanskih demokrata Armin Laschet mogao je odahnuti. Uvjerljiva pobjeda u istočnoj pokrajini mu daje vjetar u leđa na saveznoj razini.

Jak je signal što su kršćanski demokrati čak poboljšali rezultat u odnosu na onaj od prije pet godina u Sasko-Anhaltskoj. Jer, upravo na istoku Njemačke, u pokrajinama koje su ranije činile DDR, izgledalo je da je posebno jaka erozija etabliranih stranaka. Sada se pokazalo kako se ona može zaustaviti. To je trebalo kršćanskim demokratima kako bi na istoku vratili primat u odnosu na AfD.

Pogled na druge stranke otkriva zanimljivosti. Liberali su još prije deset godina ostali ispod izbornog praga od pet posto, ali sada su se vratili s preko šest posto glasova. Do sada su kršćanski demokrati vladali sa socijaldemokratima i Zelenima, sada bi ove posljednje mogli zamijeniti Liberali.

Usprkos uzletu na saveznoj razini Zeleni na istoku ostaju patuljasta stranka. U istom smjeru ide i postkomunistička Ljevica koja je pala na 11 posto (s preko 16 posto), premda je tradicionalno daleko jača na istoku nego na Zapadu.

Najdublji je pad socijaldemokrata. Nekada je to bila velika radnička stranka, a danas gubi tlo pod nogama čak i u Sasko-Anhaltskoj, gdje je ostvarila povijesni najgori rezultat od 8,4 posto.

Što se tiče kršćanskih demokrata jasno je da uspjeh ne ide na konto kancelarskog kandidata Lascheta, već dugogodišnjeg pokrajinskog premijera Reinera Haseloffa. On je bio među stranačkim prvacima koji uopće nisu htjeli da Laschet bude kandidat za kancelara.

No, nije škodilo što je ipak i Laschet pripomogao u kampanji na istoku. Tako je dobio potrebni vjetar u leđa da se pred savezne izbore predstavi kao nešto više od pukog nastavljača politike Angele Merkel.

Laschet bi htio zadržati birače centra, a istovremeno vratiti one koji osjećaju nostalgiju za konzervativnijom Kršćansko-demokratskom unijom. On sam se ograđuje od desničarske retorike, ali brani pravo na govor onih koji su negdje u sivoj zoni. To je isto činio Haseloff u Sasko-Anhaltskoj – i zbilja, birači su percipirali kršćanske demokrate kao snažnije i vrijedne glasa.

To opet daje krila tvrdoj konzervativnoj struji kod kršćanskih demokrata. Oni za sada mogu sanjati. Laschet će slijediti devizu da do izbora treba ciljati na što šire slojeve birača i završiti kao prvi. A poslije će već prilagoditi retoriku, ovisno o tomu s kim mora u koaliciju.